- Groblje na Raskrižju je u gradskom vlasništvu jedan kroz jedan. Međutim, na samom Kvanju imamo toliko kapaciteta da sumnjam kako će u idućih deset do 15 godina doći do ikakvog ulaganja u to groblje. Održavamo ga minimalno da se ne bi pretvorilo u džunglu. Pokosimo svake godine, a prošlog ljeta sjekli smo grane sa stabala. Dakle, tek kad popunimo Kvanj, razmišljat će se da se glavno gradsko groblje proširi i na Raskrižje – kaže Joško Vuković, direktor Čempresa.

Kako piše portal Tris, nakon Drugog svjetskog rata na Raskrižju je podignuta skromna grobnica u koju su privremeno sahranjeni posmrtni otaci pogubljenih antifašita. Kasnije je u istu grobnicu sahranjena i nekolicina palih boraca NOR-a .Nakon završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja, s groblja Raskrižje preneseni su posmrtni ostaci mnogih boraca koji nisu bili rodom iz šibenskog kraja, a među njima i Rade Končara.

Desetljećima je spomen-kosturnica Raskrižje bila središnji spomenik palim šibenskim borcima, sve dok nije izgrađen Spomen- park strijeljanih na Šubićevcu, gdje se svake godine komemorira pogubljenje Rade Končara i 26 drugova, rodoljuba i antifašista. Kad je, pak, na Gradskom groblju Kvanj sagrađena Partizanska spomen-kosturnica u nju su 80-ih godina preneseni posmrtni ostaci palih koji su godinama počivali na groblju Raskrižje.

Spomenik Radi Končaru na ulazu u Raskriž porušen je lani uslijed pada stabla tijekom nevremena.

Kako doznajemo od Vukovića, na groblje je dolazila čak i njemačka krim policija.

- To groblje je poput Pandorine kutije. Tamo su Talijani prekopavali zakopane partizane i obrnuto. Ima i starijih njemačkih grobova, dolazila nam je zbog njih i njemačka krim policija. Pokazali su na fotografiju vojnika s puškom na kojoj se jasno vide brda iza Raskrižja i Kvanja. Dolazili su nam iz istog razloga i Francuzi. To groblje je opterećeno teškim trenucima iz povijesti trebat će s te strane dobro ispitati tko je sve tamo pokopan i zašto– govori Vuković.

Tijekom Domovinskog rata na Raskrižju su pokapani i prognanici iz šibenskog zaleđa, kao i za izbjegli Hrvati iz BIH.

Na Raskrižju su zakopani i neki Šibenčani.

- Tamo su pokapani i oni koji su umrli od neke teške zarazne bolesti, kao i takozvani društveni otpadnici. Primjerice, samoubojice su umjesto na sv. Ani pokopani na Raskrižju. To su moje spoznaje o tom groblju. Zadnji su pokopani tamo krajem pedesetih i početkom šezdesetih prošlog stoljeća. Neki srpski vojnici pokopani su tamo i za vrijeme Domovinskog rata. Međutim, oni su svi ekshumirani i premješteni. Mislim da bi tamo najbolje bilo napraviti kosturnice za sve tamo zakopane – zaključuje Vuković.