Nakon četiri mjeseca radova i brojnih prosvjeda okolnih mještana u promet je puštena dionica Jadranske magistrale kod Šibenskog mosta, s kompleksnim četverokrakim raskrižjem državne ceste D8 i nerazvrstana cesta prema Zatonu i Raslini te pristupna cesta za hotel, parkiralište, vidikovac i prostor za rekreativne sadržaje. Napravljeno je loše prometno rješenje, sustavno ne bolje od dosadašnjega jednostavnog raskrižja, koje je stvaralo probleme u protočnosti i sigurnosti, piše Marušić za Autoportal.hr.

I umjesto da se išlo na optimalno rješenje dvotračnog kružnog toka, koje bi osiguralo dovoljnu protočnost i najvišu razinu sigurnosti (!), napravljeno je rješenje kompleksnog i tendencioznog četverokrakog raskrižja, bez ikakve sigurnosne redundancije, koje je maksimiziralo protočnost na državnoj cesti D8, dodatno i višestruko kompromitirajući protočnost u poprečnom smjeru nerazvrstanih cesta.

1. Zakompliciralo je uključivanje iz nerazvrstanih cesta na glavnu te će oni koji se iz pravca Zatona ulijevo uključuju prema Šibenskom mostu, ili iz pravca parkinga hotela prema Vodicama, trebati presjeći dvije prometne trake na glavnoj cesti i uključit se na treću! To je i za najbolje vozače, u top-formi, vrlo zahtjevno i zbunjujuće te zbog toga rizično. Naime, poprečna horizontalna traka s oznakom STOP, bez vertikalne signalizacije i znaka izričite naredbe Stop, 5 metara je udaljena od ruba trake za vozila s prednošću prolaza, što smanjuje vidljivost, a budući da je potom pasivna zona nasuprot trake za skretanje (stariji vozač, umor, loša vidljivost…) može izazvati zabunu i skretanje u prvu raspoloživu traku iz suprotnog smjera.

2. Posebno zahtjevno bit će poprečno proći kroz cijelo raskrižje, iz pravca Zatona prema parkingu hotela, vidikovcu i rekreacijskom centru, i obrnuto. Bit će to čisti hazard, jer će iz područja loše vidljivosti, 5 metara od ruba prve prometne trake trebati zaputiti preko tri (!), pričem uzduž dvije mogu naletjeti vozila velikom brzinom.

3. Ovo prometno rješenje za prosječne vozače djeluje sablasno i nelagodno. Maksimiziranjem protočnosti na glavnoj cesti posebnim trakama za skretanje tijekom velikog prometnog opterećenja povećat će se vrijeme čekanja na uključivanje na D8, pogotovo prelazak, unedogled. To će povećati rizik nepropisnih uključivanja i prelazaka, što u raskrižju bez sigurnosne redundancije stvara opasnu i pogibeljnu situaciju.

Zašto se izabralo prometno rješenje koje je 2009. bilo u razmatranju i tada proglašeno neprihvatljivim, a ne kružno raskrižje. Rješenje s dvotračnim kružnim tokom bilo bi optimalno, osiguralo bi dovoljnu protočnost, a u vršnom opterećenju to rješenje bi bilo prigušivač nadolazećeg prometnog vala te bi izbalansiralo opterećenje na cijeloj dionici te smanjilo gužve iza kružnog toka. Najvažnije je što bi se olakšalo uključivanje iz poprečnog smjera, što je od vitalnog interesa mještana Zatona i Rasline te posjetitelja hotela i rekreacijskog područja s vidikovcem.

Argumentiranje kako kružni tok nije optimalno rješenje po 5 kriterija: funkcionalnom, prostorno-urbanističkom, prometnom, sigurnosnom i propusnom je neutemeljeno i tendenciozno, a usto nestručno i neodgovorno.

Naime takva argumentacija ukazuje da su kriteriji izbalansirani s oko 20 posto utjecajnosti, a kriterij sigurnosti važniji je od svih ostalih zajedno (!), a nemjerljivo je, za dvotračni kružni tok bolji nego za kompleksno raskrižje.

Kriterij funkcionalnosti je čak povoljniji, prometni je nešto manje povoljan za glavni pravac, a bolji je za poprečni, izjednačen, što vrijedi i za kriterij propusnosti – nešto je manje propustan u glavnom pravcu kojem balansira opterećenje u široj zoni, a veća je u poprečnom smjeru.

Kad se tome doda navođenje prostorno-urbanističkog kriterija zbog kojih, navodno, kružni tok nije optimalno rješenje, osim što je besmisleno, sve dobiva prizvuk prometne nestručnosti i – koruptivnosti.

Izgleda kao da je svjesno napravljeno insuficijentno prometno rješenje kako bi se pristupno i prostorno pogodovalo privatnim interesima na perspektivnoj čestici u jugozapadnom dijelu raskrižja, koju je trebalo žrtvovati za izgradnju rotora, u režiji “prometne struke”, koja se ovakvim “prometnim projektom” taktički dodvorava vlasti i reketari prometni sustav. Sudjeluje u lošem i preskupom projektu te potom dodatno profitira u njegovim nužnim doradama koje također neće riješiti problem ni spriječiti prometne opasnosti i pogibelji, piše Željko Marušić za Autoportal.hr.