Hrvatska brodogradilišta u prilično su nezavidom položaju. Rijetki izuzetak je Iskra brodogradilište iz Šibenika, do 2019. godine poznato kao Remontno brodogradilište Šibenik. Nakon što ih je preuzela slovenska Iskra, posluju stabilno i pozitivno. To je poslužilo i kao povod za razgovor s njihovim direktorom Rokom Vuletićem.

On kaže kako je tajna uspješnog vođenja brodogradilišta u preciznoj kalkulaciji i predviđanju svih troškova prije ugovaranja posla. Mehanizme hedgiranja cijena (zaštite od njihovih promjena, op.FH.) dogovaraju s dobavljačima, a korektivne faktore s kupcima. Kako bi smanjili mogućnost da promaše kalkulacije, oprezni su u nabavi i ne rade preko previše posrednika, nego s najvećima iz prve ruke.

Stabilnosti njihovog poslovanja pomogao je i značajan udio kupaca iz Norveške za koje proizvode radne brodove iz aluminija. Oni se koriste u industriji lososa koja raste 15 do 20 posto godišnje, što je trend koji i oni prate. Srećom, tržište hrane nije volatilno, nego stabilno raste, a posebno losos koji se smatra zdravom hranom, piše Forbes.

Na pitanje zašto su mnogi neuspješni, odgovara kako brodogradnja ima stigmu gubitaša zbog lošeg upravljanja u prošlosti kad su to bila državna poduzeća. Njihova prošlost također nije bila savršena. Bili su u predstečajnoj nagodbi, a onda ih je kupila slovenska Iskra.

Otkupila je dugove banaka i pretvorila ih u kapital ili dugoročne obveze i brodogradilište se financijski stabiliziralo. Osim prema vlasniku nemaju nikakvog duga. Puno su uložili u modernizaciju i dobili kapitalnu injekciju koja imm je popravila poziciju prema dobavljačima. Zahvaljujući tome, postigli i bolje cijene.

“Svaki posao može se voditi i dobro i loše. Ima i velikih u svijetu koja posluju uspješno” – kaže Vuletić. Ističe i dobre niše poput gradnje kruzera i vojnih brodova. Brodogradnja koja je preživjela u Europi posluje dobro. Uz ozbiljnog strateškog partnera to bi mogao biti i slučaj u hrvatskim brodogradilištima.

Doduše, priznaje da velika brodogradilišta imaju problem s kvalificiranom radnom snagom. To predstavlja izazov i njima koji imaju oko 190 stalnih i 50-60 kooperanata. Većina zaposlenih im je domaća radna snaga, ali imaju i 20-ak zaposlenih iz dalekih država. Na tržište utječu odlasci starijih u mirovinu, kao i veliki broj onih koji su otišli u Njemačku, Nizozemsku i Italiju. Primanja u Iskra brodogradilištu primjetno rastu, ali ne toliko da bi se dostigla ona u inozemstvu. Za sada nema trenda povratka, ali uspijevaju zadržati dio ljudi.

Cijeli članak pročitajte ovdje.