Kako provesti idealan ljetni godišnji odmor. U šibenskom NCP & mare znaju savršen odgovor na to. Ova ugledna charter tvrtka u svojoj floti ima široku lepezu brodova za svačiji ukus i džep, pa smo im se obratili s povjerenjem u želji da svoj godišnji odmor provedemo jedreći po Jadranu.

Iz Šibenika smo isplovili nešto iza 13 sati, no vrijeme je zapravo postalo posve nebitno jednom kad zakoračite na brod. Kada se odveže cima i započne plovidba, vrlo brzo se zaborave svakidašnji problemi.

Jednostavno, ostanu na kopnu, a vi više niste tamo. Kazali su nam to iz NCP & mare na čijoj smo jedrilici išli i bili su u pravu!

Preporučiil su nam 14.9 metara dugačku jedrilicu Kety u kojoj se inače može smjestiti i do 10 osoba, a za našu malu posadu od sedmero bila je i više nego komodna. Četiri kabine, ogroman salon i 2 wca od samog početka bili su i više nego dovoljni da u našoj maloj putujućoj kući, bude vrlo komodno i ugodno.

No, možda i važnije od komforne unutrašnjosti je širok i prostran krmeni prostor, jer većina se vremena ipak provodi na njemu, uživajući na povjetarcu i nezaboravnim pogledima. Tu je i wi-fi, za lakše i ugodnije surfanje. Ukratko, sve što trebate.

Vjetra je prvog dana bilo taman toliko da uz dignuta jedra, bez žurbe i pressinga doplovimo do Paklenih otoka, uz nekoliko stajanja za kupanje na otvorenom moru. Na relaciji Pakleni otoci-Hvar na stotine gumenjaka koji prevoze turiste u oba smjera, a gotovo sve uvale ispunjene su superluksuznim jahtama. Uz malo sreće i upornosti, ipak smo uspjeli pronaći uvalu s pogledom na grad Hvar i biti u društvu ‘samo’ 5-6 drugih usidrenih plovila. Večera naravno, na brodu, za savršen završetak dana.

Drugog dana jedrenja naš cilj je bilo Lastovsko otočje, biser kojem se mnogi nautičari rado vraćaju. No proći od Paklenih otoka prema Lastovu a ne svratiti na Proizd, bila bi katastrofalna pogreška.

Ovaj mali otočić blizu Korčule poznat je po svojim prekrasnim plažama i tirkizno plavom moru, koje jako podsjeća na Bahame. Najbolje ga je posjetiti rano ujutro, kao što smo i mi napravili, jer oko 11 sati na njega počinju pristizati brojni izletnički brodovi iz obližnje Vela Luke, pa stotine turista zaposjednu sve plaže. Njihov dolazak nama je bio signal da produžimo dalje prema Lastovu. Nažalost, uz pomoć motora, jer vjetra gotovo da i nije bilo. Nakon ugodne cjelodnevne plovidbe s nekoliko pauza za kupanje, Lastovo nam se ukazalo u svoj svojoj ljepoti u ranim poslijepodnevnim satima. Nakratko smo zastali u Ublima kako bi natankali gorivo, a potom produžili južnije, prema Skrivenoj luci.

Ovo ‘skrivena’ treba shvatiti uvjetno, jer uvala je u ljetnim mjesecima sve samo ne skrivena. Zaklonjena sa svih strana od vjetra pa čak i pogleda sa otvorenog mora, Skrivena je luka prava meka za nautičare. Prepoznali su to i lokalci, pa tamošnji restorani i kafići rade punom parom, a uvala je krcata jedrilicama. Ni mi nismo odoljeli, pa smo umjesto večere na brodu, ovaj put uživali u restoranu.

Naš skiper Boris jedan je od onih kojima ništa nije problem, pa je tako za večerom pao dogovor da će prema Palagruži, našoj sljedećoj stanici, isploviti već oko tri sata ujutro, dok ostatak ekipa na brodu bude spavao. Rečeno-učinjeno, svi smo spokojno spavali dok je Kety mirno pod zvijezdanim nebom plovila prema našem najudaljenijem otoku.

Daleka, isturena, ostavljena na pučini, Palagruža nije često na ruti nautičara. Bliže je Italiji nego Visu, i definitivno je van svake standardne rute, ali je biser koji se ne da s ničim usporediti. Ugledali smo je u daljini u ranu zoru. S oblačnim nebom i grmljavinskom olujom tamo negdje u talijanskom dijelu Jadrana izgledala je poput kakvog morskog Mordora, surova, ponosna, prekrasna. Svjetionik izgrađen 1875. dominira nad visokim klisurama ovog po mnogo čemu specifičnog otoka.

Oplovili smo je cijelu, i upijali svaki detalj a potom produžili prema par milja udaljenoj hridi Galijul, najisturenijem komadu hrvatskog kopna u Jadranu.

Banjada u društvu gnjuraca, pamtit će se dugo. Dok smo se vratili prema Palagruži, oblaci su nestali, pa smo dobili priliku da veličanstvenu Palagružu vidimo i okupanu suncem, što je ostavilo posve drugačiji dojam. Još jedna banjada na prekrasnim plažama s oblutcima na maloj Palagruži, pa posjet svjetioniku, upotpunili su savršen dan. Dojmove je nemoguće prepričati, fotografije vam neće otkriti niti 5%, Palagruža je jednostavno nešto što se mora vidjeti uživo. Najava nevere u večernjim satima natjerala nas je da požurimo prema našoj sljedećoj stanici – Visu. Prognostičari su bili u pravu, pa se odluka da se vratimo ranije pokazala pametnom. Malo vjetra i kiše pred Visom, podsjetili su nas da s morem nema šale, ali u smiraj dana uspjeli smo stići do Komiže. A tamo - ludnica.

Gužva je i inače, a zbog nevere se u komišku luku natrpalo još i više brodova nego inače. Kafići, restorani, štandovi, sve je krcato, pa smo se dobrano namučili za pronaći bilo kakav stol za večeru. Nakon mira i spokoja Palagruže, uvijek prekrasna Komiža bila je pravi šok, pa smo se povukli na brod. Nakon kavice u Komiži, sutradan smo odlučili temeljito obići južnu stranu Visa. Brojne vala, špilje, stijene bile su kao stvorene za uživanciju i bezbrojne banjade. Naravno da nismo mogli zaobići Stinivu, možda i najljepšu plažu na Jadranu, svakako jednu od posebnijih. Našli smo je pod opsadom kupača. Jedrilice gumenjaci, izletnički brodovi svi su se natiskali pred ulazom u ovu jedinstvenu valu, pa smo do nje morali lagano otplivati.

Vidjeli, okupali se, i produžili prema Visu. Pritom smo zastali u valjda svakoj uvali i uživali u čistom moru. Vis, ništa manje lijep, ipak je ponudio mirniju večer. Prepun ljudi, ali ipak dosta manja gužva nego u Komiži. Idealno za piće i šetnju mjestom u kojem se ima štošta za vidjeti. Sljedeća stanica bilo je Biševo. Modru špilju posjetili smo već ranije, a gužva u redu za karte samo nas je dodatno učvrstila u namjeri da produžimo prema Medviđoj špilji, atraktivnoj, ali ipak manje razvikanoj pećini na južnoj strani otoka.

Opremljeni lampama, za razliku od ostalih putnika namjernika koji su se zadržavali uglavnom u sigurnoj zoni 20-ak metara od ulaza u špilju, mi smo otplivali duboko u njenu unutrašnjost, nekih 70 metara u srce otoka. Jedinstveno i neponovljivo iskustvo. Puno je toga još bilo pred nama pa smo produžili prema uvali Porat, još jednom omiljenom mjestu među nautičarima.

Prekrasna pješčana plaža okružena stijenama s malim restoranom u dnu vale, bili su savršena destinacija za popodnevni kupanac. Čekao nas je dug put i još jedna plovidba prema šibenskoj Mandalini, ali mi smo se odlučili kući vratiti nešto dužim putem, preko Brusnika i Sveca.

Bio je to pun pogodak, pravi grand finale našeg putovanja. Brusnik, malen ali jedinstven (uz Jabuku jedini otok vulkanskog podrijetla na Jadranu) ostavio nas je bez daha, a nakon njega Svetac. Naš skiper iznenadio nas je brojnim pričama o vrlo zanimljivoj povijesti otoka na kojem se nekad sakupljala smola, dok smo oplovljavali otok i divili se njegovim šumama i liticama. Savršen krajolik za savršen kraj savršenog putovanja.

Pogledajte galeriju fotografija naše avanture s jedrilicom Kety: