Izvješće iz kluba prenosimo u cijelosti: 

Polazeći u Zagreb znali smo da imamo nekoliko jako dobrih posada i to ne samo u hrvatskim nego i međunarodnim okvirima. Međutim, znajući da je hrvatsko veslanje u svim uzrastima i te kako razvijeno nismo se usuđivali prognozirati. Sve se svelo, kao i obično, na formulu „Neka dadu sve od sebe pa što bude!" Ipak, iz Zagreba smo se vratili s pomiješanim osjećajima.Naime, osvojeno je ukupno 9 medalja i to 4 zlatne, dvije srebrene i tri brončane, ali nekako smo dojma da se, uz nijansu sreće, moglo još malko više, tj. da su neke srebrne i brončane medalje mogle biti i zlatnog sjaja. Doduše na navijačima je da priželjkuju, ali očekivanja i ostvarenja ne podudaraju se tako često.

Poklonimo pozornost najprije curama. Dakle, Tara Doodney natjecala se u samcu za starije (A) kadetkinje, dok smo Franku Zorčić gledali također u samcu, ali za starije (A) juniorke.
Tara je osvojila brončanu medalju, ali se može slobodno reći da tijekom finalne utrke negdje izgubila „bezecirano" zlato. Naime, u dosadašnjem dijelu ovogodišnje sezone bila je nadmoćna svojoj konkurenciji, bila je superiorna i u kvalifikacijama i polufinalu svoje discipline i na ovom natjecanju, ali je, na žalost, u finalu u cilj ušla „tek" kao treća. Šteta što je ispalo tako jer ona ima „ono nešto bitno" što je kvalitetom razlikuje od vršnjakinja i ona odista vrijedi za više od pokazanog u finalnoj utrci!

Što se Franke tiče na sam dan polufinalne utrke desio joj se problem uklještenja mišića na vratu. Naš Hrvoje je žurno intervenirao i osposobio je za natjecanje. Polufinalnu utrku odveslala je sjajno, da bi se onda tijekom finalne utrke nakon vodstva na 750 metara od starta jednostavno „ugasila" i u cilj ušla kao četvrta.

Što se tiče muških posada valja reći da smo u pogledu plasmana četverca na pariće mlađih juniora u sastavu Jakov Slavica, Marko Martinović, Franko Dobra i Duje Garma, te dvojca na pariće u kojem su sjedili Franko i Marko, bili sigurni u zlata. Naime, spriječiti ih je moglo samo nebo ako bi im palo na glave! Kao što smo očekivali tako se i desilo – osvojena su 2 zlata i to jedno u četvercu, a drugo u dvojcu. Doduše, četverac je bio potpuno superioran, ali je u dvojcu bilo problema u kvalifikacijama jer je sustav napredovanja bio postavljen po principu „Time Trial" bez mogućnosti repesaža, a baš u vrijeme utrke Marka i Franka oblaci su sa Sljemena donijeli jak kontra-vjetar pa se trener Mime malo i prepao ishoda, Međutim, njegovi su puleni odveslali svoju eliminacijsku utrku po principu „Tko nam što može!" i bez naročitih problema ušli u A-finale.

Dvije posade imali smo i u dvojcu na pariće za starije kadete. Prvu posadu tzv. KRK1, činili su Šime Grubišić i Nato Alfier, a drugu KRK2 Lovre Palinić i Luka Papak. Tu već nismo bili sasvim sigurni u ishode, tim prije što je Nato još uvijek osjećao posljedice vrlo nezgodnog pada s bicikla. Svoju kvalifikacijsku skupinu je KRK2 odveslala bez problema, dok KRK1 nije bila te sreće: tijekom čitave utrke bilo je napete bitke sa susjedima iz Zadra uz tehnički ne baš najbolje veslanje. Na kraju su Šime i Nato, jednako kao i Lovre i Luka, izravno ušli u polufinale. Obje naše posade veslale su sutradan (subota) u polufinalu u kojem su Šime i Nato veslali upravo sjajno i kao prvoplasirani iz skupine ušli u A-finale, dok to Lovri i Luki, unatoč žustroj bitci, to nije uspjelo. U tzv. velikom (A) finalu KRK1 je, slično kao i kolege iz četverca i dubla mlađih juniora, od prvog zaveslaja uzela vodstvo i zadržala ga do kraja. U tzv. „malom" (B) finalu Lovre i Luka uzeli su treće mjesto, ili ukupno deveto od 23 posade.

Što se zlata tiče šećer navodimo na kraju: Vito Jakoliš i Nikola Knežić superiorno su pobijedili u juniorskom dvojcu „bez" i time (iako dvojbe nije bilo niti u primislima) potvrdili svoj status reprezentativaca za nastup na Svjetskom prvenstvu, odnosno pred-olimpijskoj regati, u Parizu početkom kolovoza! Bravo momci!

Koliko god smo se veselili zlatnim medaljama četverca i dvojaca na pariće, toliko su nas ražalostile srebrne medalje četverca „sa" mlađih juniora u sastavu Ivan Dželalija, Max Doodney, Duje Garma, Šime Slavica i korm. Grgo Ćaleta Car, te četverca „bez" juniora u sastavu Vito Jakoliš, Nikola Knežić, Bartol Medić i Jakov Slavica. Naime, objema posadama do zlata je nedostajala samo po jedna sekunda! Doduše, valja reći da su svim navedenim mladićima ove discipline bile od drugorazrednog značaja u odnosu na njihove glavne zbog čega je svaka posada odradila samo po 2-3- treninga, te da su među njima samo Vito i Nikola (u zadnja 3 mjeseca) naučeni na tzv. „rimen" veslanje, dok su ostali redom skuleri! Onaj tko zna što je veslanje zna koliko je nezgodno kad s dva vesla prijeđeš na jedno, a za one koji ne znaju možemo reći neka pokušaju u roku 24 sata prijeći s pisanja uobičajenom rukom na pisanje onom drugom. To je otprilike slična muka! Svejedno, momcima čestitamo na borbenosti do zadnjeg metra u nastojanju da se za sebe i Klub domognu zlatnih medalja.

Brončane medalje, osim Tare, osvojili su Bartol Medić u samcu za juniore i Grgo Ćaleta Car u samcu za mlađe (B) kadete. Bartol je poražen od kolega iz reprezentacije s nedavnog Europskog prvenstva, a utjeha mu može biti „dodatno" osvojeno srebro iz četverca. Grgo je, kao relativni novak u veslanju, pokazao da „KRKA" na njega idućih godina ima pravo ozbiljno računati.

Bez medalja su, unatoč borbenosti, ostale posade četverca na pariće mlađih juniora u sastavu Max Doodney, Franko Šarić, Ivan Dželalija i Šime Slavica, te četverca „bez" istog uzrasta kojeg su činili Jakov Mikulandra, Jerko Petrović, Nikola Dobre i Alberto Rossini. Max i društvo su ušli u A-finale gdje su zauzeli peto mjesto, dok je posada štrokera Alberta bila prva u B-finalu.

Što reći na kraju? Vitu i Nikolu s kolegama iz VK „ISTRA" sad očekuju naporne pripreme na Perući za nastup u Parizu, dok će ostali, uz neke iznimke, uživati u odmoru tijekom srpnja. Naravno, želimo, po tko zna koji put, zahvaliti OKK „Dražen Petrović" na posudbi kombi-vozila, a svakako hvala i roditeljima naših cura i momaka na potpori.