Prva pobjeda došla je u najneočekivanijem trenutku. Šibenik je očajno započeo sezonu, sa samo 5 bodova u prvih 10 kola, što uključuje i 4:0 poraz kod Mladosti 127., potom je uslijedilo nekoliko uglavnom domaćih pobjeda, ali je jesenski dio sezone (17 kola) zaključen sa 17 bodova i rekordnim porazom 7:0 u Varaždinu u zadnjem kolu. S tim da je proljetni dio sezone donosio još teži raspored, jer su klubovi iz vrha (Rijeka, Hajduk, Osijek) tek trebali doći na Šubićevac. I počelo je jako loše, porazima od Rijeke i kod Zagreba. Hajduk, s druge strane, vodio je ljutu borbu za titulu sa Croatijom i Rijekom, a u jesenskom dijelu pružili su i jaki otpor Fiorentini u Kupu UEFA.

Rajka Magića zamijenio je Stanko Mršić i to je bio potez koji je promijenio šibensku igru. 20. kolo donijelo je dalmatinski derbi i susret kluba u teškoj borbi za opstanak i kluba u velikoj borbi za prvo mjesto. Ključni trenutak utakmice dogodio se u 19. minuti. Dražić je izveo slobodni udarac sa svoje polovice, dugom loptom tražio Mladena Kovačića, koji je u teškoj poziciji, kraj 4 Hajdukova igrača, igrom glavom uspio se izboriti za loptu i sebi napraviti dovoljno prostora da škaricama matira Pletikosu. Od tada pa sve do kraja susreta Hajduk je imao veliku dominaciju i niz dobrih prilika, no na golu se istakao Tihomir Bulat, sa nekoliko izvanrednih obrana i intervencija.

Nakon te pobjede Šibenik je dobio i Osijeka te se našao u neočekivanoj prilici da pobjedom u Zadru čak izbori 6. mjesto, Ligu za prvaka i mjesto u Europi, barem u Intertoto kupu. Zadnje kolo regularnog dijela donijelo je jedno od najmasovnijih gostovanja Funcuta u devedesetima, no mršavih 0:0 na kraju je značilo Ligu za opstanak te na koncu solidno 8. mjesto. Hajduk je pak završio treći, iza Croatije i Rijeke.

Iako kraj devedetih smatramo već razdobljem modernog nogometa, snimka pokazuje koliko je to razdoblje daleko od današnjeg, po nizu manjih i većih detalja. Na Šubićevcu je utakmicu gledalo 10 tisuća ljudi, jer je policija, za razliku od danas, dozvoljavala da se stadioni popune do kraja, puno više nego što je službeni kapacitet gledališta, a višak ljudi je slobodno mogao gledati igru viseći sa ograda. U lokalnim derbijima poput ovog, to je uvijek značilo da će na tribinama visjeti čovjek na čovjeku. Bengalke su se mogle slobodno paliti na tribinama, pod uvjetom da ih ne bacite u teren ili na druge ljude. Sve navijačke skupine imale su more transparenata gdje su pisala imena kvartova i mjesta. Momčadi nisu morale imati sva tri dijela opreme različita (oba tima su ovdje imala plave hlače i čarape). Šibenik je igrao u plavom (plavi dres sa narančastim šibenskim uzorkom i danas se smatra jednim od najljepših u Šibenikovoj povijesti). HNS je gotovo svake sezone mijenjao sistem natjecanja pa je te sezone 12 klubova igralo 22 kola, poslije toga Ligu za prvaka i opstanak, s tim da bi se bodovi osvojeni u regularnom dijelu prepolovili.