m: Imam osjećaj da je u Hrvatskoj scena propupala, ima dosta dobre nove muzike i izvođača. Kakav je tvoj dojam? Jesi li zadovoljan muzičkom situacijom u vašoj zemlji? Uvijek mi se čini da je tamo elektronička scena konstantnija i kompaktnija, a subjektivno doživljavam taj zvuk kao nešto egzotično, 

MN: Odrastajući na balkanskoj elektronskoj sceni, koja je nekada bila mala, ali složna porodica, i promatrajući njen nevjerojatan rast, osjećam se kao da sam na pravom mjestu u pravo vreme. Energija na našim eventima, bilo da su u Hrvatskoj ili Srbiji, jednostavno je zarazna. Divno je vidjeti kako je naša scena postala toliko utjecajna i kako privlači sve više mladih talenata. Balkan je postao prava odskočna daska za mnoge mlade umjetnike.

m: Klabing je u krizi globalno; nekadašnja publika je ostarjela, životne obaveze i bilogija udaljavaju je od plesnih podija, a novim klincima taj đir kao da nije zanimljiv - otprilike kako nama nije bio đir naših staraca. Gdje, po tebi, ide elektronička scena? Klubovi će opstati, ovakvi ili onakvi, što misliš u što će se razviti?

MN: Iskreno, ne bih se složio s takvom tvrdnjom. Nesumnjivo je došlo do generacijske smjene, što je sasvim očekivano, kao i promjena u muzičkim preferencijama. Međutim, smatram da je ponuda jednostavno porasla usllijed povećane potražnje, čak su se pojavile i brojne škole za DJ-eve, što ukazuje na sve veće interesiranje. Gledajući Beograd, mislim da je najveći izazov za klubove upravo veliki broj žurki s poznatim svjetskim imenima koje se održavaju skoro svaki vikend, pa se zbog nedostatka slične zabave u manjim gradovima svi okupljaju u Beogradu. Mislim da je razlika u tome što je nekada elektronska scena bila neka niša, a sada je postala mainstream. Svi su otišli na žurke, pa i oni koji inače slušaju narodnjake, te se donekle izgubio onaj autentični šmek. Naravno, ima još uvijek klubova koji se trude da očuvaju taj duh, ali je teško boriti se protiv trendova. Sjećaš se kad smo išli na žurke samo zbog muzike, a ne zbog fotki za Instagram?

m: Tunel je otvoren jer se nigdje nije mogla čuti organska elektronika, tradicionalni instrumenti, distorzija. Danas se dva zvuka sve više približavaju, sve je više hibrida, kombiniranja elektronike i klasičnih instrumenata. Kako ti gledaš na sve to, u kojem pravcu idu tvoje preferencije?

MN: Iako pratim razvoj elektronske muzike, i dalje mi je najdraži onaj sirovi, organski zvuk početaka. Današnja scena mi se čini previše usmjerena na komercijalni uspeh, a autentičnost je često žrtvovana u korist trenutnih trendova. Melodic techno je samo jedan od primera kako se žanrovi razvodnjavaju i gube svoj identitet. Umjesto da istražuju nove mogućnosti, mnogi producenti se trude da zvuče što sličnije mainstream pop muzici, i na taj način se približe širokoj masi.

m: Što je uopće tvoj neki finalni san, interes, želja?

MN: Svi imamo svoje ambicije, ali ne treba zaboraviti na radost u samom stvaranju. Želim da moj put bude ispunjen kreativnom energijom, bez obzira na to hoću li uvijek postići sve što sam zamislio. Balans između cilja i užitka je ključan za dugoročno zadovoljstvo.

m: A privatno, u životu, na ostalim nemuzičkim poljima? Ili si muzički fanatik?

MN: U privatnom životu sam zaista ispunjen, uživam sa porodicom, i neizmjerno sam im zahvalan na bezuvjetnoj podršci koju mi pružaju.

m: Jesi li emotivac? Šta te izluđuje, živcira?

MN: Ne volim nepravdu, ali sam naučio da ne mogu promjeniti sve odjednom, zato svoju energiju usmjeravam na stvari koje mogu da kontroliram. Meditacija mi pomaže da pronađem unutrašnji mir i da se fokusiram na ono što je važno, a rad u studiju je moj kreativni izlaz. Kada stvaram muziku, osjećam se slobodno i ispunjeno, a kada vidim da ljudi uživaju u mojoj muzici, to mi daje dodatnu motivaciju

Marka Nastića poslušajte ove subote u šibenskom Tunelu, na otvorenju nove klupske sezone. Ulaznice potražite OVDJE.

Intervju je objavljen na portalu Mixmag Adria.