- Riječ je o izložbi grafika, iz 18.stoljeća, iz našeg fundusa koje su u vlasništvu HAZU-a. Jezgra izložbe predstavlja vrhunski grafičarski rad Giovanni Battista Piranesija, koji se smatrao posljednjim velikim talijanskim majstorom i najvećim grafičarom poslije Rembrandta. Osim njega izložba prikazuje još dvije različite dionice koje čine odrazi njegovog utjecaja. S jedne strane to su radovi njegovog sina Francesca, a s druge strane radovi nekolicine rimskih klasicista koji ponavljaju njegove vedute u svojoj interpretaciji - kazala je viša kustosica iz Kabineta grafike HAZU-a i autorica izložbe Ana Petković Basletić. 

Povod za osmišljavanje izložbe bila je 300. obljetnica rođenja ovog velikog majstora, a sama je izložba zbog situacije s koronavirusom i potresom u Zagrebu prolongirana. Prvi put je predstavljena virtualno u Zagrebu 2020., a 2021. u Kabinetu grafike HAZU-a u realnom izdanju te večeras u Muzeju grada Šibenika. 

- Ovdje je riječ o radovima iz 18. stoljeća koji su iznimno osjetljivi na svjetlost te nakon Šibenika izložba ne seli dalje, upravo zbog osjetljivosti materijala. To je papir kojeg nije moguće toliko izlagati vanjskim utjecajima. Iznimno nam je drago što je Šibenik ugostio jednu ovakvu sjaju izložbu – kazala je 

Zahvaljujući ponovno uspostavljenoj suradnji Muzeja grada Šibenika i Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložba Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci / Iz fundusa Kabineta grafike HAZU, osmišljena povodom tristote godišnjice rođenja Govannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), nakon virtualnog prikazivanja (siječanj 2021.) te zagrebačke izložbe održane u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u lipnju 2021., predstavlja se šibenskoj publici. U Muzeju grada Šibenika izložbu možete pogledati do 16. lipnja u vremenu od 10 do 13 sati i od 17 do 20 sati. 

U fokusu izložbe bakropisi su posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija poslije Rembrandta, odnosno pojedinačni listovi iz antologijske serije Vedute di Roma (od 1740-ih do 1778.) te pojedinačni listovi iz više Giambattistovih serijâ (Antichità Romane de' Tempi della Repubblica e de' primi Imperatori (1748.), Campius Martius Antiquae Urbis Romae (1762.), Vasi, Candelabri, Cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi (1778.) i Différentes vues de quelques Restes de trois grands Edifices qui subsistent encore dans le milieu de l' ancienne Ville de Pesto autrement Posidonia qui est située dans la Lucania (1778.)). Izloženi niz bakropisa trasira genezu umjetnikova rukopisa u vremenskoj progresiji, ocrtava fizionomiju autorskog opusa - temeljenog na arheologiji, vedutizmu i primijenjenoj umjetnost, ali otvara i pitanje difuzije i brojnosti naklada koje nadilaze Piranesijev životni vijek te aporije autorstva u kasnijim serijama.

Pored bakropisa slavnog grafičara, izložba predstavlja odjeke Giambattistovih djela u bakropisima njegova sina Francesca te unutar grafičke produkcije veduta grafičara na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Proširenjem referencijalnog okvira odabranim grafikama iz serije Antiquités de la Grande Gréce (1804. – 1807.) Francesca Piranesija, najbližeg Giovannijeva sljedbenika i nastavljača, te na ostvarenja nekolicine talijanskih klasicista u kojima se prepoznaju utjecaji vedutističkih kompozicija velikog majstora, s jedne strane dotičemo se valorizacije Francescova djela nastalog u sjeni oca, dok s druge kontekstualiziramo fenomen Grand Toura i sretnog usuda kultnih veduta nenadmašnog Giovannija Battiste Piranesija.