Zdenka Bilušić napisala je zanimljiv tekst za katalog izložbe kojega možete pročitati u nastavku.

Kad su naši fotoklubaši započinjali ovu priču, grad Šibenik bio je puno manje pomorski orijentiran negoli je to bio kroz povijest i puno manje od svojih susjeda, Splita ili Zadra, ali i puno manje negoli je to danas. U međuvremenu smo dobili gradsku plažu, tvrđava svetog Nikole ušla je u povlašteni krug spomenika pod UNESCO-ovom zaštitom, dobili smo ljetnu brodsku liniju od Mandaline do Martinske... i tu nije kraj. „Veliko plavetnilo“ sve je više tu, sve nam je bliže, i zove, i mami, i obvezuje. Naslov ove izložbe, kojom se članovi šibenskog fotokluba tradicionalno predstavljaju uz Svetog Nikolu, upućuje na tisućljetnu čvrstu, trajnu i neraskidivu vezu. Autori su i ovaj put osvijetlili posebne trenutke, pomno odabrali one najsjajnije, izvukli ih iz tame i izgradili seriju sjećanja, uspomena. 

More, ta vječita mijena, neiscrpan je izvor nadahnuća pjesnicima, slikarima, avanturistima, radoznalcima sa svih strana svijeta... fotografima. Ovi posljednji pričaju povijest onih i ovih dana u kojima su ljudi, brodovi i more bili i ostali jedno, sastavni dio slagalice koja je nepotpuna bez jednog od navedenih dijelova. Zavidan kontinuitet izložbe osigurava i činjenica da se dijalog ljudi s morem odvija u okruženju grada kojeg čuva tvrđava posvećena svetom Nikoli, grada koji se ugnijezdio u jednom od najljepših prirodnih zaljeva na svijetu, s jakom pomorskom baštinom i svijetlom budućnošću. Bez obzira na to što ova izložba nije uvjetovana geografski, tu je i drugih mora i podneblja, nakon uživanja u predstavljenim prizorima ostaje dominantan šibenski okus. 

Navigare necesse est, vivere non est, kaže stara latinska izreka, a što se mora, mora se. Morate biti "kod kuće" tamo gdje snimate, poistovjetiti se s prostorom kojeg portretiramo, upoznati njegove osobitosti.  Fotografske bilješke naših fotoklubaša mahom su prožete emocijama i vrlo poetične, gotovo lirski prikazuju motiv. No, može li riječ reći što je prizor kojeg gledamo, može li ga opisati? Možemo li sredstvima jednog medija ući u drugi?

Prevođenje fotografije u riječ složeno je koliko i obrnuti postupak. Bilo da se radi o valovima koji zapljuskuju stijenje, staračkim rukama koje krpaju mrežu, o jedrima koje napuhuje neki čudan vjetar, izvlačenju mreža, svjetionicima u svim dobima dana i noći, kočarima, bilo veličanstvenom doživljaju morske pučine bilo kad i bilo gdje na tom plavom prostranstvu,  egzotičnim vedutama iz galeblje perspektive, tvrđavi sv. Nikole, starom leutu koji više ne živi u moru, brodovi stari i novi, drveni, plastični ili metalni, prizori života ribara, jedriličara i pomoraca zauzetih svakodnevnim poslovima, detalji morske površine i njene neponovljive čarolije, lanterne, život s morem, uz more, za more i od mora, sve su to još jednom svojim radovima obujmili članovi Foto kluba Šibenik, koji se motivu predaju s puno poštovanja, ljubavi i strasti.

U nastavku pogledajte fotogaleriju!