Festival će se od 15. do 17. rujna održati u Šibeniku na nekoliko različitih lokacija, a sve njih će biranim riječima obojiti nagrađivati, neki stari, neki novi autori iz cijele regije. Od Damira Karakaša, preko Miljenka Jergovića do Monike Herceg i Milene Marković. Od Fride Šarar i Darie Žilić do Almina Kaplana i Marka Vešovića. Sve su to imena koje je u Šibenik dovela (umjetnička) direktorica Festivala, Olja Runjić. Šibenska spisateljica koja je više od majstorice lijepe pisane riječi otkrila je sve o ovogodišnjim Škurama i ponešto o sebi, ali i velikom Stjepanu Gulinu po kojemu prva regionalna pjesnička nagrada nosi naziv, a na čiji su natječaj ove godine pristigle 94 knjige. Finalisti su Selma Asotić ‘Reci vatra‘ (Buybook, Raštan izdavaštvo), 2022., zatim Krešimir Bagić ‘Ponornice‘ (Meandar media), 2021.,  Velibor Čolić ‘Emigrantska mantra‘ (Meandar media), 2021.,  te Miroslav Kirin ‘Babanija‘ (Ljevak), 2021., i Nada Topić ‘Majka‘ (Autorsko izdanje), 2022..

 „Ovdje se zadnjih 30 godina gusla u iste gusle, politika kontinuirano potencira “nepremostive međusobne razlike”, unatoč činjenici da se razmjena odvija u svim smjerovima, zahvaljujući zajedničkom komunikacijskom sustavu, a to je jezik. Njime odražavamo zajedničku stvarnost, a njezina ubitačnost odraz je ničeg drugog doli niske razine kolektivne pismenosti. Ideja jezika se forsira kao instrument okamenjenog etnonacionalističkog diskurza, domet bi mu trebao biti najbliži granični prijelaz. Za pisca je to pogubno. Upravo to me potaklo na pokretanje prve regionalne pjesničke nagrade u Hrvatskoj“, kazala je Olja. 

Ono najvažnije što zanima publiku kad dolazi na festival je – dolaze li svi koji su na popisu programa za ovaj rujan?

Program je definiran i spreman. Zaista je raznovrstan, skromnom budžetu unatoč i našim nastojanjima da u Šibenik dovedemo neke značajne europske autore, ove godine fokus je na regionalnoj sceni, a na njoj srećom ne manjka izvrsnih pisaca. Za dobar odaziv zaslužnija su moja osobna poznanstva te odjek koji su imale prošlogodišnje Škure, negoli ozbiljna financijska podrška nadležnih institucija. Bojim se da dugoročno nećemo moći izgurati “na mišiće”.   Nakon iznimno posjećenog prvog izdanja, ove godine festival ugošćuje niz značajnih, nagrađivanih autorica i autora poput Damira Karakaša, koji je prije tjedan dana dobio nagradu 'Meša Selimović' za roman 'Okretište' i na tome mu, naravno, čestitamo. Dolazi nam iz Srbije Milena Marković, sjajna dramatičarka i pjesnikinja, dobitnica ovogodišnje NIN-ove nagrade za roman- poemu 'Deca'. Milenu će predstaviti Miljenko Jergović za kojeg vjerujemo da ga šibenska publika s nestrpljenjem iščekuje, obzirom da se nismo mogli sjetiti kad je zadnji put gostovao u Šibeniku.

Jergović je prije nekoliko dana dobio dobio nagradu u Austriji, a riječ je o počasnoj nagradi Udruge austrijskih nakladnika i knjižara (HVB) za tolerantnost u mišljenju i djelovanju. On će u razgovoru s Emirom Imamovićem Pirketom predstaviti svoju zadnju knjigu 'Trojica za kartal’. 

Marija Andrijašević, ovogodišnja laureatkinja T-portalove nagrade za najbolji roman također stiže na Škure.

Predstavljamo jednog od najvećih živućih pjesnika s ovih prostora Marka Vešovića kojemu su nedavno izašle dvije knjige: “Tri knjige” i  'Razgovori s Markom', koju je uredio još jedan omiljeni pisac iz Bosne i Hercegovine, Almin Kaplan, dobro poznat šibenskoj publici budući da je gostovao na prošlogodišnjim Škurama. 

Nimalo slučajno, festival će otvoriti Frida Šarar, pjesnikinja čija je pjesma 'Jebo vas jezik' bila jedna od najdjeljenijih na društvenim mrežama prošle godine. Upravo je objavila novu zbirku pjesama 'Udaljena jednu stvarnost odavde', u izdanju VBZ-a. Ove godine Škure otvara  i poezija Darije Žilić, Igora Borozana. Monike Herceg, uz majstorice pripovijedanja Đurđicu Čilić, Bobu Đuderiju, Suzanu Matić, Sinana Gudževića i niz drugih autora. 

Posjetitelje bi mogla privući tribina 'Čitanje grada…Šibenik je to'. Zamišljena je kao interaktivna tribina koja će uključiti i publiku kao bismo pokazali da Šibenik nije samo kulisa nego i aktivan sudionik u nastanku književnog teksta kako usmene tako i pisane predaje. 

Pomaže li književnost da pripitomimo zbilju, da je izdržimo? Otvara li mogućnost utjehe, mogućnost ljepšeg kraja. Živimo u vremenu migracija pa se čini da smo svi pomalo autori izgubljenog zavičaja, zato svojevrsni temat festivala “Vlakom prema jugu”. 

U sklopu pratećeg prograa 'Pronađite publiku’ želimo pružiti priliku svima koji pišu, a nisu imali prilike javno nastupati da to učine na Škurama. Pozvali smo autore da budu aktivni sudionici festivala tako što će dobiti priliku da pročitaju svoje radove. Nekima među njima ovo će biti prvi javni nastup, prvo čitanje pred ljudima. Odaziv je velik, javilo se dosta ljudi iz  Šibenika i cijele županije, iz Zadra, Splita, Dubrovnika, čak iz Beograda. Program će biti u jutarnjim satima u petak, kod krstionice. 

Ono što je također veoma zanimljivo je da je riječ o tek drugom izdanju festivala koji je baš kao i prve ŠKURE privukao velika književna imena iz cijele regije i nekako je u skladu s maloprije spomenutom pjesmom 'Jebo vas jezik' koja se zapravo još uvijek dijeli po društvenim mrežama. Ovdje govorimo o regiji, književnicima iz zemalja gdje svi govorimo i pišemo međusobno itekako razumljivim jezikom. Znamo sve o ratovima na ovim područjima, ali sve ostaje na tome da nam je taj zajednički jezik, pisana riječ i dalje najjače oružje u druženju naroda.

Jeste. Kulturna razmjena je važna, posebno za moju, odnosno srednju generaciju koja je bila protagonist raspada nekad zajedničkog kulturnog prostora. No stasale su nove generacije koje boli uvo za moju i tvoju emotivnu prtljagu, kojima je Jugoslavija, odnosno čitav taj kulturni prostor zapravo apstraktan pojam.  Međutim, te generacije međusobno komuniciraju, samo rasterečenije od nas, često na puno prizemnijim frekvencijama i s manje zahtjevnim lirskim elementima. Ovdje se zadnjih 30 godina gusla u iste gusle, politika kontinuirano potencira “nepremostive međusobne razlike”, unatoč činjenici da se razmjena odvija u svim smjerovima, zahvaljujući zajedničkom komunikacijskom sustavu, a to je jezik. Njime odražavamo zajedničku stvarnost, a njezina ubitačnost odraz je ničeg drugog doli niske razine kolektivne pismenosti. Ideja jezika se forsira kao instrument okamenjenog etnonacionalističkog diskurza, domet bi mu trebao biti najbliži granični prijelaz. Za pisca je to pogubno. Upravo to me potaklo na pokretanje prve regionalne pjesničke nagrade u Hrvatskoj. Nagrada 'Stjepan Gulin' je nagrada za autore sa štokavskog govornog područja, a dodjeljuje se, evo, drugu godinu završne večeri Škura. Šibenik  se sam po sebi nametnuo kao idealan ambijent za takav susret;  iznenađujuću širinu i otvorenost - koja već desetu godinu podržava festival kao što je FALIŠ - možemo zahvaliti moru.

I to se pokazalo odličnim potezom s obzirom da je nagrada odlično primljena među pjesnicima već prve godine. Ne samo što je to prva pjesnička nagrada koja se dodijeljuje u Hrvatskoj, a vrijedi za područje cijele regije već je posvečena velikom pjesniku, Stjepanu Gulinu, kojeg su mnogi voljeli i štovali kao autora, ali evo u Šibeniku je on ostao u sjeni zaborava.

Gulin je nezaobilazna figura mojeg intimnog zavičaja. Ne usuđujem se reći da sam ga  poznavala dobro, ali poznavala sam ga dovoljno dugo da znam da bi mu svaka vrsta uklopljenosti bila nepodnošljiva. Sretali smo se zimi u pustoj kalelargi ili nedjeljom kod Sime u Ogrizoviću, na kavi i kolačima. Popušili bi po cigaretu, nerijetko u tišini. Nije se mnogo žalio, pogađalo ga je što su mu knjige slabo zastupljene. Utvaram, bilo bi mu drago ovo s nagradom, i što je Marko Pogačar dobio prvog Gulina. Za štošta nije mario, ali za svoj književni rad jeste. Ja npr. marim za  jeste. Je mi je skroz bez veze.  

Tko je Olja Runjić književnica koja nije nepoznata čitateljima? 

Prvenstveno sam majka mojoj Zoe. S tri objavljene knjige ne doživljavam se književnicom, iako iza svojih knjiga stojim. Zalažem se za što manju vidljivost. Užasavam se javnosti. Ta vrsta socijalne ambicije kod mene kronično izostaje. Pišem kad mi dođe, onda kada više ne nalazim ni jedan izgovor da ne pišem. A dođe mi češće i više nego što objavljujem. U folderu su mi dvije zbirke pjesama, proza i dramski tekst. Ne pišem s lakoćom, borim se s koncentracijom, istovremeno sam opsesivno zaokupljena tekstom. Kad imam vremena. Kad nemam vremena također sam opsesivno zaokupljena tekstom. Još uvijek prednost dajem čitanju. Trenutno sam angažirana kao scenaristica za jednu sarajevsku produkciju. Budući da sam majkom postala u 44. godini ( što zahtjeva stanovitu kondiciju i permanentan angažman) majčinstvu sam posvećena bez ostatka, ali bez potrebe da mistificiram vlastitu ulogu majke. 

S osjećajem pripadnosti se teško poistovjećujem. Zadnjih desetak godina živim i radim u trima različtim državama, ne pripadam dovoljno nigdje i svugdje mi je kući. Mjera mog identita svedena je na blizinu mora. Pripadnost na osmijeh moje kćeri.