Djelo Adriane Tanfare

Svratite do Azimuta i zeca što podsjeća na zebru: Šapnite mu kakvu skrivenu želju, poslušat će

Kultura   |   Autor: Š.I.   |   05.04.2021 u 18:40

  ŠibenikIN
Na sam Uskrs, kako i priliči, na travi ispred kluba Azimut izložen je jedan zec. Svojim velikim ušima, što nije neobično za te životinje i zebrastim uzorkom, što jeste neobično za te životinje, kao da poziva ljude da mu štogod šapnu u ušesa.

Zapravo je riječ o umjetničkoj instalaciji 'Zeko sluša' autorice Adriane Tanfare, zamišljenoj sa ciljem da poziva ljude, da malo zastanu, nasmiješe se i prisjete prirodnosti slušanja i potpore. Zauzvrat, ljudima nudi osmijeh i razumijevanje...

- Zec je nastao još prije puno godina, ali tada nije bio zebrasti. Htjela sam napraviti instalaciju kojoj bi ljudi mogli šaputati. Zec ima velike uši i tako poziva ljude da mu šapuću svoje želje. Doduše, djecu zove i na jahanje. Kad sam ove godine renovirala tog zeca poželjela sam da bude malo drugačiji. U karanteni je zec zapeo skupa sa mnom, imala sam puno vremena i nastala je zebra. Sva moja bića se nekako pomalo čudna, iz nekog mog imaginarnog svijeta – kaže Tanfara.

Njeno zanimanje za tehniku papier-mache nastala je zapravo slučajno.

-Ovom tehnikom sam se počela baviti u jednoj čudnoj fazi mog života i pomogla mi je, kako se kaže, da 'ne poludim'. Oduvijek sam se htjela baviti kiparstvom, ali mi je u to vrijeme bila preskupa tehnika pa sam počela s ovim. Tako da je sve ovo iz zezancije preraslo u ljubav – govori umjetnica.

Adriana Tanfara, Beograđanka sa zagrebačkom adresom, dolazi iz kreativne obitelji u kojoj se uvijek crtalo i nešto stvaralo, no ona svoju ljubav prema kiparenju u tehnici Papier-mâché otkriva tek sa svojih 30 godina. Pod pseudonimom „Artitude“ izrađuje skulpture svojih šarenih i veselih bića, možda ne skroz sa ovog svijeta. Inspiraciju najčešće pronalazi u svijetu životinja, čudovišta i zmajeva.

Skulpture su izrađene od starog novinskog papira, kartona i žice kao osnove te su kombinirane sa drvetom, tkaninom i svime kako bi Adriana rekla „što mi dođe pod ruku, a moglo bi se reciklirati. Stari kablovi, biciklističke gume, istrošene žarulje, cjevčice za navodnjavanje, držači za balone, čepovi i sl., tako postaju pipci, repovi, oči ili perje na mojim bićima“. U konačnici završetak je bojanje sprejevima i akrilnim bojama.

Uz skulpture namijenjene prodaji velika ljubav su joj i ulične instalacije. Kroz njih najčešće istražuje odnos pojedinca i kolektiva te čovjekov odnos prema prirodi.

Podijeli:        

// PROMO

// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO