„U svojoj se prijavi kandidatkinja Katja Grcić istaknula temeljito promišljenom idejom rada tijekom rezidencije. Uz to, pokazala je izvanrednu sposobnost dubokog osluškivanja kojom je proniknula u prirodu umjetničkog bića Vesne Parun te je u skladu s time osmislila svoj prijedlog za rad potkrijepivši ga teoretskim okvirom, kao i konkretnom razradom stvaralačkog procesa”, obrazložio je ranije ove godine tročlani žiri u sastavu Živana Podrug, Nives Franić i Sanja Baković, izbor Katje Grcić između 29 prijavljenih kandidata na natječaj „Vesna Parun” koju provodi Kulturna udruga Fotopoetika treću godinu uz podršku Ministarstva kulture i medija RH i Grada Šibenika. 

ZLARIN – IMA NEŠTO REVOLUCIONARNO

Katja Grcić na otok Zlarin stigla je u četvrtak, 17. kolovoza, i time je započela treća pjesnička rezidencija „Vesna Parun” u organizaciji KU Fotopoetika.  

„Zlarin je upravo onakav kakvog sam ga priželjkivala – malen, a nepregledan, tih, a živahan, gostoljubiv, a nenametljiv. Volim otoke na kojem te čim na njega stupiš domaći odmah počnu pozdravljati na ulici – ima u tome nešto revolucionarno. Već prvog dana mi je pod ruke dospjela bicikla, omiljeno mi prijevozno sredstvo, idealno za mikro ekspedicije po otoku”, poručila je Katja s jednog od naljepših otoka u Jadranskom moru, dodajući:

„Na Zlarin sam dovukla i podosta knjiga, što nije bilo lako, ali zato sam narednih desetak dana „pod punom opremom“ – pet zbirki Vesne Parun, magični Perišićev Brod za Issu, te knjigu Golden (Zlatna) Justina Zorna i Leigha Marza, kontemplativnu odu tišini, kojoj je izgleda bilo suđeno da dospije na naš „insula auri“, zlatni otok, lišen buke automobila i urbane svakodnevice. Odmah sam, naravno, počela pratiti i vijesti s otoka: Jeste li znali da su zlarinski vatrogasci jučer spasili jarca koji je upao u bunar? Baš lijepa vijest, možda završi i u mom romanu…”.

PODSJETNIK NA RIJEČI ŽIRIJA

„Pobjednica natječaja Katja Grcić svojim je projektom – čijim dijelom će postati i rad u književnoj rezidenciji na Zlarinu – apostrofirala vrlo važan moment vezan uz život Vesne Parun, ali i uopće uz žensko umjetničko stvaranje, a to je – rubnost, skrajnutost, margina. Razrađivanje ruba kao prostora koji postaje metafora otpora i koji se u recentnim sjedinjenjima s bujajućom teorijom može promatrati kao oblik borbe protiv „konzervativizma, neo-liberalnog individualizma i moralnog determinizma“ svakako je intrigantno i vrijedno tumačenje.

Kandidatkinja uočava i poštuje jasne veze s „nomadskim subjektivizmom“ Vesne Parun, odnosno s njezinim životom koji u svom nemirenju i neustrašivosti otvara prostor za prevratnički kontinuitet. Naime, bilo da je riječ o svjetonazorskoj perspektivi, životnoj neposrednosti ili umjetničkom horizontu, Vesna Parun je uvijek odavala veliko povjerenje u alternativu: „otpor sistemskom ukalupljivanju i ograničavanju ženskog iskustva u vremenima kada je feminizam još bio u natruhama“. 

Svojim zamislima i idejama, Katja Grcić je učvrstila i prosvjednu poziciju s koje žene afirmiraju svoje potencijale, između ostalog, ne pristajući na nadomjesni život. U podtekstu tako kontekstualiziranog promišljanja, otvaraju se pitanja o slobodi, oslanjajući se pritom na činjenicu da je Vesna Parun strastvenim življenjem i stvaranjem cijeli život težila apsolutnoj slobodi bića.  

Kandidatkinja je također istaknula kako se u svojem umjetničkom radu bavi prostorom, te razložila na sasvim konkretnoj razini kako kani povezati najneposrednija iskustva vezana uz doživljaj Zlarina, kao mjesta početaka Vesne Parun, s imaginarnim svijetom njezinog umjetničkog transponiranja - njezinim tekstovima. Polazeći od činjenice da su prostorne margine, od rodne kuće na Zlarinu, izdvojene od ostatka mjesta, do stana u predgrađu velegrada, zasigurno obilježile način život Vesne Parun, kandidatkinja želi ući u dijalog s prostorom koji je oblikovao pjesnikinju i koji je ona oblikovala svojim pjesništvom.

To se odnosi na materijalni prostor njezina djetinjstva sa svim njegovim bojama i mirisima, a posebno zvukovima koje kandidatkinja također planira istražiti i ugraditi u svoj rad dajući mu na taj način sonornu i auditivnu i dimenziju. Originalnost projekta nalazi se i u činjenici da bi istraživački rad na Zlarinu trebao biti podloga multimedijskog projekta koji bi Katja Grcić razvijala u suradnji s izvedbenim umjetnicima. Time bi život i pjesničko djelo Vesne Parun našli svoje mjesto u novim interdisciplinarnim medijima. Nakanom da u svoj rad uključi druge medije kao i izvedbene rakurse, autorica širi prostor imaginacije i spoznajne jasnoće, čime ova rezidencija prirodno dobiva svoj eho prema drugima.