Teško je povjerovati da nova ravnateljica u knjižnici radi već 22 godine jer izgleda kao da nema puno više godina od toga. Uvijek nasmijana i vedra, susrećemo je na svim programima u tom šibenskom ‘kulturnom dnevnom boravku’, a ljubav prema poslu jasno se ocrtava u svakom razgovoru.

Marina je naslijedila ravnatelja Vilijama Lakića, koji je naslijedio svog kolegu i prijatelja Milivoja Zenića, a upravo on je zaslužan što se 2002. godine zaposlila u knjižnici, još u starom prostoru u plavom neboderu.

- U to vrijeme sam pisala diplomski i slučajno došla u knjižnicu. Jedna kolegica iz srednje škole je prelazila raditi na sud i kazala mi da ravnatelju Zeniću treba netko tko bi mu unosio tekstove za knjigu ‘Šibenska katedrala’ pa sam pristala. Kažem slučajno, ali na kraju u životu ništa nije slučajno - priča nam.

To se kasnije i pokazalo točnim. Knjižnica je već bila u fazi preseljenja u novi prostor na Poljani, posla je bilo puno pa je ostala raditi. Nakon preseljenja, od prvog dana je na Dječjem odjelu gdje se pronašla i postala voditeljica, a brojna šibenska djeca su prošla kroz zanimljive i edukativne programe koje je organizirala. Odgovoran je to posao jer podrazumijeva odgajanje budućih čitatelja. 

- Sjećam se prvih dana kad su ljudi u redovima čekali da se upišu u ‘novu’ knjižnicu, to je bila čast. Sretna okolnost je što smo bili nešto novo, bili smo informatički opremljeni jer u to vrijeme računala po kućama nisu bila standard kao danas. Internet, igrice, pomoć djeci za seminare i sastave... svašta smo radili i privlačili ljude. Sjećam se i kad smo organizirali Harry Potter kviz, da smo ih još deset radili, bili bi svi puni. Nastavili smo s raznim natjecanjima, od Čovječe ne ljuti se do parlaonica, a onda su se počele javljati učiteljice i počeli smo raditi kvizove na temu lektira - pojašnjava nam ravnateljica Šimić.

Svakim odlaskom u knjižnicu vidjet ćete od umirovljenika koji čitaju novine do djece u igraonici i sve ono između toga. Naravno, knjige su uvijek glavna djelatnost knjižnice, ali popratni programi populariziraju čitanje. 

- Djeca koja danas dolaze su budući gradonačelnici, liječnici, odvjetnici, učitelji, ljudi koji će sutra, ako im se stvori dobra uspomena na knjižnicu, biti blagonakloni i spremni pomoći. Imamo učenika koji je ‘naše dijete’, vratio se nakon nekoliko godina, završio je medicinu i spreman je volontirati. Borni Ercegu smo kopirali note dok je išao u glazbenu školu. Kad gledam predstave Dramskog studija Ivana Jelić, vidim našu djecu i ponosna sam - pojašnjava nam.

Šimić dodaje kako se i kolege slažu da je ‘olakotna okolnost’ što je nova ravnateljica ‘iz kuće’ pa dobro poznaje strukturu knjižnice te kako diše, što se može, a što ne može. 

- Kažu mi kolege u šali da više nisam knjižničarka već menadžerica, ali to je ok. Možda je nakon 19 godina rada u ovom prostoru vrijeme za promjenu i to me veseli. Svjesna sam da su knjižnice čuvari baštine, zna se što je temelj rada, ali stvarno više nisu prostor gdje dođete samo posuditi knjigu. Ne mora svatko tko dođe u knjižnicu biti zaljubljen u čitanje, različiti ljudi tu mogu pronaći različite sadržaje. Smatram da je to obogatilo knjižnice općenito - kaže dodavši kako je i sam položaj knjižnice u centru grada prednost, baš kao i arhitektura koja privlači čak i turiste pa gotovo svakodnevno ulaze i razgledavaju je.

Svjetski putnici će često reći kako će u svakom gradu kojeg posjete prvo obići tržnicu, Marina kaže kako je knjižničarstvo poziv i u svakom gradu posjeti lokalnu knjižnicu. 

- Baš volim svoj posao i ništa mi nije opterećenje, uživam u svakom projektu. A planova za svoj mandat, naravno, imam. Nastavit ćemo kvalitetan ‘popratni program’, želim da knjižnica nastavi biti kulturno-informacijsko središte. Posvetit ću se novim projektima, a čeka nas i energetska obnova. Prvi veliki zahtjevni projekt i veliki izazov, ali nema straha - kaže nam.

U petak je ravnatelju Lakiću bio zadnji radni dan prije zaslužene mirovine, ali nastavit će on suradnju s knjižnicom, najviše na području izdavaštva s kojim se bavi godinama. Novoj ravnateljici je dao dobre savjete.

- Kazao mi je kako je ovo posao bez radnog vremena, ali i kratko i jasno da se izdavaštvo mora nastaviti.

Marina Šimić je prva ravnateljica na čelu ove šibenske institucije, a iako je razmišljala o ovom koraku, ponosna je na sebe.

- Dosta sam se lomila s odlukom, preispitivala se, ali bilo mi je lakše kad mi je ravnatelj Lakić kazao da se on osjećao isto. To je prirodno kod svakog čovjeka, prošla sam taj proces sama sa sobom. Imam punu podršku obitelji, kolektiva i to je bilo to. Odluka je pala.