Lucija dolazi iz zaseoka Živkovići blizu Radonića, nakon fakulteta zaposlila se u struci i trenutno je u fazi između dva posla, otkrila nam je. Umjetnost kao takvu otkrila je u osnovnoj školi oblikujući lice mornara u glini.

- Od malena sam imala sklonosti prema različitim vrstama umjetnosti. Nakon srednje škole pokušala sam se upisati u UMAS ( Umjetnička akademija Split) - odsjek za slikarstvo. Ušla sam u uži izbor, ali nažalost ne i u kandidate koji su se upisali na tu godinu. Nakon tog 'poraza' odlučila sam da neću 'gubiti godinu' i pokušavati ponovno, već da ću nastaviti daljnje obrazovanje u ekonomskoj struci. I nisam požalila. Ostavila sam slikarstvo po strani za vrijeme trajanja studija, no želja za slikanjem je uvijek u prikrajku postojala. Uslijed korona krize i 'lockdown-a' otvorio mi se višak vremena, uzela sam kist u ruke te počela slikati. Time bi se moglo reći da sam počela ozbiljnije crtati prije otprilike tri godine. Slikam pretežno u tehnici ulje i akril na platnu, no nađe se tu i pokoji pastel – priča nam.

U knjižnici je nedavno otvorena njezina prva samostalna izložba, a šibenska publika ima priliku vidjeti krajolike koji su katkad zasnovani na suzdržanoj paleti i tonskim harmonijama, a katkad na izrazito temperamentnom izražavanju likovnog sadržaja. Isto tako, na izložbi se može naći i pokoji rad koji se bavi suvremenim temama. Na prvom katu knjižnice mogu vidjeti njezine ilustracije s kojima se posebno igra i koje joj pružaju puno slobode, a obrađuju široke teme – od dalmatinskih motiva do tema osnaživanja žena pa do situacija iz svakodnevnog života.

- Težim prema tome da slikanje postane nešto čime ću se profesionalno baviti jer smatram da je uz dovoljno truda, odricanja i malo sreće moguće ostvariti ciljeve koje si zadamo. U kreiranju svojih krajolika utjecaj na moj rad imao je Stefan Baumann- umjetnik pejzaža i divljih životinja koji slika u uljima na lokaciji i iz svog studija na ranču Grand View u Mount Shasta, Kalifornija, zatim Claude Monet, a umjetničko djelo 'Poljubac' Gustav Klimt držim za jedno od najdražih. Od hrvatskih umjetnika preferiram djela Zorana Šimunovića. Za mene je slikanje oblik izražavanja i važno mi je da moja djela pričaju priču, pa tako puno vremena provedem smišljajući kako će slika izgledati i zašto je slikam. Pri tome se vodim citatom poznatog engleskog dizajnera Thomasa Alexandera Heatherwicka 'Često je najvažniji trenutak u procesu dizajna zaključiti što je pravo pitanje', objašnjava.

 Planova za budućnost ima puno, kao i ideja i želja.

- Međutim moje mišljenje je da treba u tome svemu ostati sabran i  'pomalo, jer ima vrimena'. Najvažnije mi je da dam maksimum od sebe u tom trenutku. Dosada sam ilustrirala i dvije dječje slikovnice – nastavljam u tom nizu, no svakako ne bih još previše otkrivala – kaže nam za kraj.