Kvalitetan program

Azimut u studenom: Dimitrijević, Uzelac, Beaker, nemanja, Miše

Kultura   |   Autor: ŠibenikIN   |   03.11.2021 u 13:37

  Foto: Marina Uzelac
Nastavak koncertnog programa 'Nevidljiva scena', nove izložbe u Galeriji i povratak iskonske legende blues glazbe okosnica su sadržaja kroz jedanaesti mjesec u Azimutu. Osim toga, na istom mjestu još uvijek stignete razgledati izložbu kiparskih radova bubnjara Borisa Leinera, sudjelovati u jesenskom izdanju pub-kviza utorkom ili prisustvovati na nekoj od vikend-slušaonica.

05.11. Dimitrije Dimitrijević promocija albuma “Čar pitanje”

Pandemija je Dimitriju Simoviću, niškom glazbeniku i autoru sa zagrebačkom adresom, bila i maćeha i majka. Odvojila ga je od matičnog benda Igralom, ali mu otvorila prostor da se svom zagrebačkom projektu nazvanom Dimitrije Dimitrijević. Rezultat je privremena hibernacija Igraloma, ali i jedan od najboljih albuma 2020. godine, 'Čar-pitanje'.

Dimitrije Dimitrijević su: Dimitrije Simović (vokal, gitara), Sara Renar (synth, vokal), Vedran Peternel (soundscape), Viktor Slamnig (bas), Jakša Perković (gitara), Leo Beslać (synth) te  Ivan Cimi Marinović (bubanj).

 

11.11. Marina Uzelac : Sito i otisak, izložba fotografija

Ako pratite domaću nezavisnu glazbenu scenu, teško ste mogli promašiti fotografije Marine Uzelac na regionalnim glazbenim portalima i na društvenim mrežama. Posebno to vrijedi za one koji vole kvalitetnu koncertnu fotografiju. Uzelac - ili kako ju je netko od domaćih glazbenika iz njezinog najužeg kruga nazvao Vizuelac – posljednjih je godina postala kroničarka domaće nezavisne scene. No Marina nije samo talentirana djevojka s fotoaparatom u ruci koja bilježi najljepše koncertne trenutke. Ona je  profesionalno vezana i za režiju.

Kao redateljica potpisuje neke od najzanimljivijih i nagrađivanih videospotova glazbenika poput Seine, Klinika Denisa Kataneca, Eine, Artan Lili, Nežni Dalibor, Koala Voice…

Marina Uzelac rođena je 1991. godine u Pančevu. Diplomirala je filmsku režiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu. Živi i radi u Zagrebu.

 

16.11. Norman Beaker

Norman Beaker jedan od od najznačajnijih britanskih blues glazbenika. U Azimutu je gostovao 2019. kada je publiku oduševio virtuoznim umijećem sviranja gitare, a blues koncert nenadano odveo u  smjeru sviranja hitova svojih prijatelja iz grupa Cream, Led Zepelin, Deep Purple i ostalih velikana rock scene toga vremena.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri Norman je, uz svoje solo nastupe i albume, surađivao i svirao s brojnim imenima blues scene pa da spomenemo samo neke: Jack Bruce, Chuck Berry, Alexis Korner, Buddy Guy, B.B. King, Van Morrison, Eric Clapton… Gitaru je počeo svirati sa 7 godina (sada ima 71.), a 70-tih godina prošlog stoljeća započeo je svoju koncertnu i studijsku karijeru.

Godine 2017. postao je tek osmi britanski glazbenik uvršten u američku 'Blues kuću slavnih'. Prije njega primljeni su još samo Alexis Korner, Jack Bruce, Peter Green, John Mayall, Jeff Beck, Keith Richards, Mick Jagger i Eric Clapton.

 

20.11. nemanja

Nitko nikada nije pokušao spojiti Tibetansku knjigu mrtvih sa zvucima thai-funka, italo-disca, psihodelične peruanske chicha cumbije, anatolijskog rocka, duba i afrobeata. Nitko, osim Luke Šipetića, frontmena pulskog benda nemanja. Sve je to zakuhano u konceptualnoj glazbenoj smjesi nazvanoj 'Cosmic Disco', drugom studijskom albumu nemanje koji jednako poziva i na ples i na promišljanje.

Pjesme  s albuma Cosmic Disco našle su se na istaknutim svjetskim glazbenim listama u Francuskoj i Njemačkoj, a objavljene su i u listopadskom izdanju najboljeg časopisa posvećenog svjetskoj glazbi – britanskom Songslinesu.

nemanja su: Luka Šipetić (gitara,) Laura Matijašević (bas), Leo Beslać (orgulje,sintisajzer), Matej Perić (bubanj) i Karlo Lugarić (udaraljke).

 

25.11. Marinko Miše: Glazba mora, izložba slika

Marinko Miše šibenski je glazbenik, pjesnik, skladatelj i slikar, autor prvog šibenskog konceptualnog albuma ambijentalne glazbe “New age on the sea” i glazbeno-slikarskog projekta “Glazba mora”.  Miše se glazbom počeo baviti 1968. godine. Svirao je u nekoliko legendarnih šibenskih sastava: Orion, Pauci, Stop, Domino. Svojedobno je živio i u Hamburgu gdje je uz posao nastavio svirati po hamburškim klubovima. Tamo je snimio i svoj prvi nosač zvuka; single ploču s pjesmom “I´m in love” za koju je skladao glazbu te bio koautor stihova i aranžmana.

Godine 1989. Marinko Miše se vraća u Šibenik gdje se tijekom dramatičnih ratnih godina afirmira kao slikar. Svoja djela izlagao je na 20 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, sudionik je i dviju izložbi glazbenika-slikara Poly Art organiziranih u sklopu šibenskih Večeri dalmatinske šansone. Samostalnu konceptualnu autorsku izložbu “Glazba mora”, na kojoj je vizualno i akustički spojio svoje slikarstvo i ambijentalnu glazbu u integralni umjetnički concept, održao je u Muzeju Cate Dujšin u Trogiru.

 

Podijeli:        

// PROMO

// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO