Večeras je tako u Hrvatskom narodnom kazalištu predstavljena njegova knjiga 'Dota od nota' za koju je jednom rekao: 'Moja knjiga nije znanstveno djelo nego narodno-znanstveno. Znanstveno je u smislu notnih podataka, a opisi su bajkoviti, iz mog srca i emocija. U tome je draž knjige, jer nije šturi zapis, već svaka pjesma ima svoju priču.'

Knjigu je izdao Muzej grada Šibenika, a na večerašnjoj promociji o njoj su govorili urednica Marija Krnčević Rak te recenzenti Joško Ćaleta i Vedrana Milin Ćurin.

- Knjigu smo radili nekoliko godina i postali smo jako dobri prijatelji. Satima smo znali sjediti, pričati o knjizi, možete samo zamisliti kako to izgleda kad se dvoje hipohondara nađe na istom mjestu. Barbi je u meni možda i pronašao svojeg šegrta za dišpete, a svi koji ga poznaju znaju koliko su mu oni značili. Na prvom mjestu bila mu je obitelj, na drugom pisma, a na trećem dišpeti. Čast mi je što sam glavna urednica ove knjige i u profesionalnom smislu doživjeti nešto ovako, stvarno je neprocjenjivo. Ne znam hoću li svojim riječima uopće uspjeti dočarati što je sve Barbi napravio. On se od svojeg postanka, kako je znao kazati, bavio glazbom. Majka je pjevala dok je bila trudna, kasnije je s njom i obitelji odlazi ou crkvu i slušao kako te žene skladno pjevaju tercu, a da toga nisu ni svjesne. U očevoj toverni slušao je sve te pjevače, bio fasciniran njihovim životom i on je među njima živio. Zapisao je te pjesme, spasio ih od zaborava i stvarno nam je, kako i naziv knjige kaže, ostavio u dotu neprocjenjivo blago – kazala je Marija Krnčević Rak, urednica knjige.

U knjizi su sakupljene 72 pjesme od početka 19. stoljeća do početka 2. svjetskog rata, koje su u Šibeniku pjevane 60-ih do sredine 70-ih godina u ‘zlatno doba’ toverni i gradskih gostionica. Još kao dječak zainteresirao se za pjesmu, obilazio starije Šibenčanke i Šibenčane i šibenske toverne,slušao pjevače od kojih su neki bili rođeni još krajem 19. stoljeća,  te pjesme pamtio, zapisivao, a kasnije i koristio u brojnim svojim obradama. Pisao je i pjesme za djecu, kao i autorske pjesme. Bio je jedan od osnivača, dugogodišnji voditelj i bariton u najpoznatijoj šibenskoj klapi, klapi “Šibenik”, koja je s Barbačinim obradama narodnih pjesama osvojila brojne nagrade i srca publike diljem svijeta. Osim klape “Šibenik”, bio je jedan od osnivača i voditelj klape “Maslina”, a vodio je i klape “Kalafat”, “Ferata”, “Fortica” i žensku klapu “Oršulice”. Za svoj doprinos razvoju i održavanju dalmatinske pjesme dobio je 2002. godine povelju šibenskog festivala Večeri dalmatinske šansone, a 2019. godine dobio je Nagradu za životno djelo Grada Šibenika, i to za dugogodišnji izniman doprinos razvoju i promicanju klapskog pjevanja i očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Barbača nas je napustio prošle godine, u 80. godini života.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Dječji zbor Cvrčak, vodičke Oršulice, klapa Fortica, Kolo i za ovu priliku okupljena klapa 'Prijatelji Barbiju'.