- Na fotografiji stoje Branko Gojanović Lasica, Ivo Marušić, Ivo Županović, pa ja, Slaven Karadžole i Živko Kalauz. Dolje sjede Milivoj Mita Boranić, Nenad Iljadica i Joško Vukov. S nama su igrali, a na fotografiji ih nema, još i Lepeš Lovor, Borko Zaninović i još njih nekoliko – kaže nam Tomislav Zorić.

Koševi postavljeni ispred Gospe van Grada su napravljeni u nekadašnjem 'Sabiraču', a ideju da se u Šibeniku uopće počne igrati košarka pala je napamet jednom profesoru tjelesnog iz Gimnazije, Zlatku Resu Koritiću.

- Nismo znali puno o košarci, stalno smo igrali samo nogomet. Međutim, taj profesor nam je rekao da smo svi poprilično visoki i da on zna koji je pravi sport za nas. Nije nas trebalo puno nagovarati i brzo smo skužili pravila i osnove. Gojanović je bio toliko dobar da je otišao u Zadar – govori nam Zorić.

Ubrzo su se utakmice preselile na Šubićevac tamo gdje su danas tereni Teniskog kluba Šibenik.

- Uglavnom smo igrali protiv gimnazijskih ekipa iz drugih dalmatinskih gradova i Zagreba. Rezultati su bili za današnje sitni, pobjednička ekipa zabila bi tridesetak koševa, slobodna bacanja pucala su se 'odozdo', ali zavoljeli smo svi taj sport i 'udarili mu temelje' u Šibeniku. Preko 20 godina kasnije osnovana je i Šibenka, kojoj sam bio prvi predsjednik. Sve u sklopu Sportskog društva Partizan – zaključuje Tomislav Zorić.