Svijet treba emotivce! - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 09.06.2019, 11:14h   •    

Kolumna

Svijet treba emotivce!


PIŠE Š.I.
OBJAVA 09.06.2019, 11:14h

Najbolji si tko jesi, čak i kad bi želio da nisi taj. Postoji razlog za tebe baš tu, baš ti, baš sad.

 

Kad sam nekoć davno pisala samo za sebe i za kućni kompjuter koji mi je zamjenjivao i psihologa i muža i najboljeg frenda, publiku i kritiku, kad sam još uvijek krivila sebe što sam tako cmoljasta, nenormalna, pjesnički i emocionalno potrebita i što vidim svijet kako ga vidim pa me ranjava svaki tuđi problem za koji me ne bi trebalo biti briga, kad sam si spočitavala što nisam stamena, logična i razumska kao sav ostali ''normalan svijet '', zamislila sam tada da bi bilo dobro da napravim neku anketu da si skratim muke, neku internetsku po čitavom svijetu da otkrijem ima li ovakvih poput mene negdje tamo po zemaljskim bespućima, ima li nas uopće, da mi bude makar malo lakše među "mojima".

To promatranje svojega profila ličnosti uistinu može biti zastrašujuće jer nam se može dogoditi da nam se ne svidi ono što vidimo. A, zapravo, samo moramo naučiti drugačije gledati. Mudri ljudi s Istoka kažu da se u svakoj našoj slabosti krije i snaga…

U to vrijeme, unatrag nekih desetak pa i više godina, svijet nije bio baš tako čvrsto umrežen kao danas, od jutra do mraka i u svakoj pori života pa nismo mogli jednostavno proguglati svako svoje stanje i postaviti si dijagnozu. Još nismo bili doktori za sve. Ljudi su tek nešto kasnije polako i s puno opreza izmigoljili iz svojih rupa na svjetla konstantno budne mreže - neki da budu uhvaćeni, drugi da se oslobode. Iako su društvene mreže mjesta koja služe poticanju i slavljenju narcizma, postoji i ona druga, svjetlija strana toga beskrajnog, umjetnog neba. Svega smo se nagledali. Svega. Da sad ne odem predaleko od teme… i bi svjetla u tom mraku!

I bilo je tih dobrih sanjara, bilo ih je, tih duša koje sam i na daljinu osjetila, na sreću moju, toliko sličnih meni da sam se šokirala – umjetnika svih vrsta i izričaja, svih boja i dezena koji su o životu pričali onako kakav i jest zaista – krv, znoj, suze i lomovi i poneka šaka smijeha, često naglašavajući da ne znaju gdje idu, ali da znaju da su na dobrome putu.

 Ja volim te stvarne ljude, žive i bolne, nesavršene i svoje koji se ne plaše pokazati da su krvavi ispod kože.

Zašto pišem o njima i o sebi (osim zato što su zaslužili da se o njima piše) zato što imaju dušu, baš ono što svijetu u ovome trenutku povijesti najviše - nedostaje.

Ako itko može spasiti ovaj svijet, ako ga još netko ima snage probuditi da se trgne iz žalosti u koju je upao svojom zaslugom, onda su to ljudi koji nose dušu zakačenu na rukavu, onako golu, iskrenu, umjetnici, emotivci koji vide, koji ne zatvaraju oči pred svijetom čak i kad su uplakane i ne okreću glavu na drugu stranu, osjećaju. Umjetnost (shvatite ovaj pojam kao ljudsko djelovanje u najširem smislu kreativnosti, na svim poljima ljudskog stvaranja) je uvijek imala snage ponijeti najveće ljudske istine, čak i kad su se one činile dalekim i nedostižnim djetinjim snom.

Ako se Bog raspao od tuge, a sigurna sam da je kad vidi što se sve događa, njegove su se suze rasule diljem svijeta i pretvorile u umjetnike, zato ga oni osjećaju.

Danas, stvari su mi postale puno jasnije što se tiče i duša i kreativnosti koju posjedujemo, i sebi sam jasnija i svijet mi je draži i ne bježim od svog cmoljenja u stihovima i riječima, na papiru i ekranu moga muža, psihijatra i najboljeg frenda – kompjutera. Posebna je to vrsta odanosti. Ja već odavna imam svoju Sophiu. Zove se Marko. Ali osim njega, danas me čitaju i neznani.

Silna je to vojska, mi emotivci, mi iskreni i stvarni, silna, prepuna talenta, volje i ljubavi. Znam da možemo promijeniti svijet, stvoriti radost.

Zato, umjetnici dragi, emotivci i svi vi koji se ne bojite priznati da to jeste, a i oni koji se ponekad tako osjećate bilo bi dobro da izrazite to što osjećate, istina je sve što ste u sebi čuli. Srce znanje pretvori u mudrost.

 Možda bismo mogli svi skupa napisati neko novo Evanđelje optimizma. Svijet vas treba. Kad upalimo sva naša svjetla, ima da sve zasja.


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.