Dejtovi nakon razvoda (štivo za 30+) - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 27.07.2019, 13:03h   •    

Kolumna

Dejtovi nakon razvoda (štivo za 30+)


PIŠE Š.I.
OBJAVA 27.07.2019, 13:03h

Znamo svi (čak i oni koji ne žele priznati) da slomljena srca bole - ona starija malo više pa ih teško otvaramo.

 

Sve je lakše kad si mlad. Imaš dovoljno vremena za sve greške svijeta pa i krive ljude – ne mogu ti skoro ništa. Sve do jednog dana dok vrijeme ne počne ubrzavati, a realnost te lupi po glavi i vikne da malo pripaziš na sebe jer bi od još jednog lomljenja centralnog organa krvotoka sad već moglo biti fizičke štete u tvom krhkom organizmu. S godinama postajemo stakleni ljudi.

Razvod je mučno iskustvo - čak i u slučaju kada oboje odluče da je došlo vrijeme da svatko nastavi svojim putem, ostavi u čovjeku gorčinu. Nema sretnih razvoda. Koliko sam priča, a zapravo, opravdanja udijelila znanima i neznanima o svom bračnom zatvaranju poglavlja i razdvajanja MI na ja i ti faktore, bolje da ne pričam jer me sada sram; tada mi se činilo da se moram društvu opravdati za svoje odluke, pravdati se za nešto što se, u konačnici, ne tiče nikoga osim mene. Naučiš: i to da zidovi imaju uši i da ljudi nemaju srca i da svijet nema mozga i da je najvažnije da je susjedu crkla krava. Još bolje ako je plakala. Evo, priznajem, ljudi su mi se tada zgadili kao nikad u životu, čak i oni koje sam godinama poznavala.

Dolazimo na glavni dio – nakon kraha došli smo sebi i možemo se baciti na dejtanje. Vremenski period u kojem čovjek odluči ponovno stupiti u kontakt sa suprotnim spolom ovisi o pojedincu. Glupo je dijeliti savjete, ali najbolje je poslušati sebe – kad se osjećate spremni. Ne se svetiti drugim ljudima za svoje pogrešne izbore u prošlosti i dati si vremena – to je osnovno načelo zdravih odnosa. I otići odmah čim se u vama upali alarm za uzbunu.

Zbog ove sam teme, jer je važna, jer nam čitav život počiva na odnosima i prihvaćanju sebe i drugih, izvršila malo istraživanje za koje su mi poslužile stvarne priče stvarnih poznanika i sve što ćete pročitati gola je istina, koju najvjerojatnije i vi prepričavate na kavama i kao i ja čudite se što je ljudima danas - gdje je nestala romantika, zdrav razum, poštivanje, što ljudi uopće žele od odnosa (onog dužeg od jedne, dvije noći)? Tko zna što je ljubav, ako je već tražimo, razlikujemo li je uopće od svih drugih površnijih odnosa u koje ulazimo tijekom života i moramo li biti u dvoje da bismo bili sretniji? Jer  istina je da onaj koji je nesretan sam sa sobom, teško da će u dvoje biti drugačiji…

Sve te priče (mahom ženske) nisu me baš šokirale jer sam, onako, po naravi dosta otvoreno čeljade koje razumije slobodu i izbore drugih ljudi, čak i kad nisu u skladu s mojima, ali mi je isto dalo misliti. Najviše rastužuje činjenica što ljudi smatraju da nemaju pravo na sreću i zadovoljstvo bez obzira što nisu više u prvom cvatu mladosti. Nekako bih voljela da shvate da – imaju. Ajmo dalje…

Mogle bi vas zaprepastiti riječi u sljedećim redcima pa vas upozoravam da čitate na vlastitu odgovornost...

Dakle, razvedeni ljudi odlaze na dejt (u slučaju da nađu vremena i živaca za novo):

Morat ću vas odmah razočarati (bolje prije nego kasnije) i reći da ni jedan bliski susret u ovim pričama nije završio sretno, nije se dogodila ni jedna bajka niti iscjeljenje i, nažalost, i ovo istraživanje potvrđuje ono pravilo - da je sreću u životu zaista teško pronaći. Bar onu u dvoje. A ako još uvijek vjerujete u srodne duše i krenete u potragu za svojom kompatibilnom dušom, bilo bi dobro da prije toga pronađete – sebe. Jer, u suprotnom, sve što pronađete bit će – krivo.

U gradu u kojem živim sve je nekako suhoparno pa i dejtovi. Po karakteru smo malo grublji tip hrvatskog pučanstva, nenavikli na iskazivanje emocija i poprilično strogi u vlastitim okvirima poimanja života: muškarci ne plaču a žene se prave da ne misle. O zabavnom dijelu života šutimo ako smo u tim nekim godinama, da nam ne bi tkogod zamjerio da se, zamisli, zabavljamo, pogotovo ako ste razvedeni, još pogotovitije ako ste žena. Božesačuvaj. Zato smi mi anonimno otišli na dejt, da nas ne bi tkogod krivo gledao ili kleo što nam je uopće palo na pamet razmišljati o takvom čemu. Svi osim mene. Šta kažu pokusni kunići, koji su, da naglasim, svi do jednoga uspjeli preživjeti test (da se ne zabrinu ovi čuvari okoliša…).

Ženama smeta što ih se doživljava kao robu s greškom - malo je muškaraca koji su u stanju vidjeti osobu, partnera, biće koje moraju upoznati jer je jedinstveno i s njima na početku nekog možebitnog početka, bez obzira na sve duge prošlosti s obje strane. Čak i kad nalikujemo na nekoga koga ste upoznali ranije, svatko je od nas priča za sebe, nema uspoređivanja.

Od svih ovih i onih pripadnika muškog roda u osvajačkom pohodu, najgori su, kažu, tzv. spasitelji. Obično u nekim ''dobrim'' godinama i ma koliko ih želiš izbjeći, zapet ćeš bar o jednog. Takvi vole za sebe misliti da su kraljevi koji su se u vašem životu pojavili kao zaštitnici, uvjereni da je sama njihova pojava blagoslov jer vas nitko drugi neće – s idejom da će im nakon jednog jeftinog pića rastavljena žena odmah pohrliti u zagrljaj, pošto se on smilovao nevoljnici bez zaštite i muške podrške.

Vi ste, zapravo, više medalja na reveru nego žena. ''Spasitelji'' su uglavnom papci koji traže spremačicu, koja će njih štititi od razularene rulje na društvenim mrežama ili u stvarnosti u kojoj ga već prozivaju starim momkom ili ne daj bože gejem. Nakon otprilike sat vremena razgovora, ili čak i manje možeš ga prepoznati - uglavnom lamentira o tome da je muškarac glava kuće i da je za ženu najgore kad posegne u muški džep. Za lovom, naravno. Ne znam na što ste vi pomislili.

Sad prelazimo na društvene mreže, prostor na kojima se ovakvi najčešće kreću.. Znam – ajme. O uletima i pozivima (i zabunama) s društvenih mreža mogla bi se napisati jedna poduža žalosna čitanija, ali ja ću izdvojiti tek kap u tom nemjerljivom oceanu i pomoliti se za duše zavedenih i unesrećenih:

Mreže su, osim spasitelja, leglo dokonih, napaljenih starkelja koji ne prežu ni pred čime, koji su još uvijek raspoloženi za ljubav koju ne moraju platiti pa su se tako domislili jeftinijoj verziji ljubavnog zova - slanje fotografija svoga spolovila počeli su podrazumijevati pod pojmom ''poziv na dejt''. Valjda su to oni što su pored parkova rastvarali mantile pred šokiranim ženama. Sada to rade na fejsu. Da, ima debila diljem svijeta. Ne znam koji vrag uđe u ljude kad zakorače u ovu virtualnu stvarnost, ali mora da ta vibracija izvuče iz njih ono najgore: i prikriveno i potisnuto. Većinu bi netko zatukao u stvarnosti zbog onoga što izgovore i urade na mreži. Rekoh jednom da su društvene mreže zapravo Tragedija one slavne Danteove „Komedije“, svi krugovi u jednom. Ovakvi uglavnom ostanu u formi – blokirani ili prijavljeni…

A ako dođe do nekog dogovora s nekim tko se čini normalan (i preko mreže čak), većina pripadnika muškog roda smatra da ste mu nešto dužni ako vas je odveo na večeru i sve to sam plati. Ej…

Dakle, pisanje ovoga teksta zahtijevalo je osim mentalne pripreme i meditacije i medikamente za smirenje jer primitivizam u svakom obliku kod mene izaziva poremećaj i alergiju. A baš mi se činilo da smo prerasli srednjovjekovne muško – ženske odnose. Nekako sam vjerovala da smo emocionalno obrazovaniji.

A kakva je ta ''ponuda'', što se točno nudi? Uglavnom tuga. Većinom su to prezreli, odebljali slučajevi koje su žene obožavale u mladosti, ali su neke druge žene živjele s njima i rodile im djecu, bili su nešto poput rock zvijezda.

Sada su uglavnom…hm, zvjezdasti. Ne žele ni prstom mrdnuti da porade na sebi, a sve što žele je uzimati tuđu energiju i kukati o tome kako su neshvaćeni. Tugu uglavnom liječe narkoticima ili alkoholom. Njima treba terapeutkinja, zapravo i to je jasno svima osim njima samima, žena – bedž koju kao vole, koja će ih klepnuti po ruci svaki put kad ih uhvati s prstima u medu, zapravo, netko da se o njima brine. Ako ćemo iskreno – najpotrebniji im je jedan vrhunski psiholog.

Od ovih koji traže terapeutkinju, još je gora sljedeća kategorija - alfa mužjaci s nešto love u džepu i nelošeg izgleda koji su uvjereni da su sunce svijeta i žele pored sebe visokokotirajuću lovinu kojom će se hvaliti u društvu (što zgodnija i ljepša, više im zavide), a najčešće traže kuharicu, peračicu te odgajateljicu djece iz prijašnjeg braka. Ovakvima je odobravanje društva mjerilo zadovoljstva, a u stanju su voljeti od pet do osam mjeseci, dok traje zaljubljenost. Uglavnom se brzo prebace na mlađi model.

O onima mlađima od trideset, s kojima se isto susretneš jer im je milf pojam još od djetinjstva pa znaju postati cendravi i naporni, ovaj put nećemo – pustit ćemo ih da odrastu.

Slušajući sve te priče bila sam emocionalno smoždena. Koje beznađe. Ima li itko normalan još? Pa na šta ovo sliči?! Gdje su trubaduri, ili oni, kako Seve kaže ''muško koje zna trajati u dvoje''?  Nestalo? Je li ikad postojalo?

''Ne mogu virovat, ne mogu virovat…'' – samo sam ponavljala dok je ova posljednja prepričavala kako ju je momak na prvom dejtu odveo na pivu u park. Rekao je da je kraj mjeseca, a njemu ionako ne treba neka žena koja je s njim samo zbog love (#%?!). Momak inače ima 48 godina... Nisam izdržala da joj ne spomenem ovu novu, prekrasnu englesku princezu koju je dragi na prvom dejtu odveo na safari negdje u Afriku (a tamo sami siromasi, nit' vode nema) kako bi je zaštitio od znatiželjne rulje. On se nije bojao niti strašnih zvijeri niti toga da je ona s njim samo zbog love. Daleko je  zemlja Engleska…

 I za kraj – ja, jedna moja gola priča da rezimiram sve navedeno. Ja sam vrlo loša s dejtovima, nismo niti na vi. Nije da bježim od njih kao vrag od tamjana, volim tamjan, ali – izbjegavam ih. Kako sam ih izbjegavala, počeli su i oni izbjegavati mene pa smo sad kvit. Na mojoj kruni piše – umišljena i to mi je sasvim u redu. Mogu se nositi s tim. Istina je da previše volim svoju slobodu i mir, ali je i istina da kad bi se pojavio netko ljepši od moje slobode i mira da bi se možda i bacila s litice u novu slobodu. U dvoje.

Ovaj dejt, ako ga tako uopće mogu nazvati, nije me razočarao, ali kako da to kažem najbolje – skoro me nagnao da se zaredim i da ne pričam do kraja života ni sa jednim ljudskim stvorenjem, pogotovo ako je muškog roda, osim u slučaju da mi donese potvrdu o emocionalnoj inteligenciji, psihičkoj ispravnosti i nekim drugim inteligencijama iznadprosječnim. Jer budimo realni – tražimo samo ono što možemo dati.

 Ono što loše počne, najčešće tako i završi. Pa krenimo:

Da će sve završiti poprilično loše, dala mi je naslutiti rečenica na samom početku izlaska. Kaže on: ''Ja, zapravo, ne tražim vezu, ja sam svoje najbolje u životu prošao. Ja se pretvorila u uho. Imam djecu, ženu koju sam volio… Tražim nekoga, ako se dogodi, s kime će mi biti dobro, onako, da nisam sam, neku ženu koja me neće živcirati kao moja bivša i da se slažemo karakterno…'' Slušam, ne vjerujem što čujem. Pravim se naivna, a iznad glave mi se roji čitavo jato upitnika sa sačmaricom u rukama.

''Je l' ovaj glup il' je? '' – pitaju me dok lete. Čak sam pomislila da nije kakva skrivena kamera u pitanju, ima danas svega. Al' na moju nesreću nije bila.

Taj roj pitanja iznad moje glave potjera, kao ptice iz krošnje kad čuju pucanj - zvonjava mobitela. Zvoni mu mobitel koji od samog početka stoji pripravan na stolu. Sad mi je jasno i zašto. Bivša na telefonu. 22:30 sati. Gledam u sat jer mi je već i strpljenje i tlak van granica i smišljam šta da kažem a da pristojno odem. Postane mi žao što sam se upristojila u ovim godinama. Mogla sam ga pogodit nečim u glavu i otić. Ništa, sjedim k'o zalijepljena.. Melje on s njom. Završi razgovor bijesan, ja buljim u daljinu, smišljam nove pjesme o ljubavi…

Sljedeća dva sata slušam o njegovoj bivšoj, o tome kako je bila oličenje svega najboljeg, a sad se pretvorila u rospiju. Čudno, pomislim, sve smo iste. Glumim terapeuta, vježbam altruizam - saznam gotovo sve relacije u njenom obiteljskom stablu, o čukundjedu u sedmom koljenu od kojega je potegla gene, cipelama koje je kupovala a sve najskuplje, vrsti tampona koje je koristila. I spiralu je dala ugraditi. Da i spiralu… Nisam uspjela doći do riječi. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, odustala sam. Gluplji popušta. Mora, kad se već uvalio…uvalila. Prošlo i to. Zapisala kao podsjetnik, izbrisala iz glave.

Što reći o dejtovima na koje odlazimo on, ja i njegova bivša? Ništa. Bože, sačuvaj nas na vrijeme. Najgore od svega je što mi se ona svidjela više od njega, k'o da je u dušu znam. Došlo mi je da je nazovem, pozovem na dejt, platim nam večeru, zagrlim je svom snagom i kažem:

''Sestro, ja ti se divim što si ti izdržala, ja sam mislila da je meni najgore…Čini mi se da te čak malo i volim.''

(nastavit će se…)

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.