Osamdesetih godina, čekajući vapor za Prvić i Zlarin, uz Šoltu svoja najdraža škoja, Vesna Parun bi ispijala kavu u nekoć kultnoj kući slastica na vodičkoj rivi. U društvu svog dobrog prijatelja Branka Pejnovića. Svega nekoliko metara udaljena od zgrade Stare škole. Zgrade u kojoj je otprije nešto više od osam godina smještena vodička knjižnica.

- Sinoć je naša najveća poetesa ušetala u tu knjižnicu. Ušetala je kroz stihove njenih kolegica Mirjane Zeman i imenjakinje Vesne Štulić. Njih dvije su okupljenima u multimedijalnoj dvorani predstavile svoje zbirke pjesama, a i jednu skupnu. Naslovljenu „Sto ruža za Vesnu Parun“, u kojoj su osim stihova njih dvije i stihovi Sanijele Matković i Zorana Sove. Užitak je bio slušati pjesme ovo četvero pjesnika. A i pjesmu Vesne Parun „Ti koja imaš nevinije ruke“, njenu najpoznatiju pjesmu koju je sinoć kazivala moderatorica večeri Sanja Radin-Mačukat, ravnateljica Gradske knjižnice Vodice. Na gitari ih je pratio maestro Damir Fržop pa su izgovorene riječi još ljepše zvučale. Večer su uljepšale i Vodiške Perlice. Gospođa Tatjana Roca i njene Perle u ženskim narodnim nošnjama. I Ive Franin u muškoj - kažu iz knjižnice.

Vodički napjevi, gitara i poezija dviju sjajnih pjesnikinja. Sve na jednom mjestu. A, u jednom trenu pomiješani i s zvucima procesije koja je prolazila pored Stare škole povodom 601. godišnjice crkve Sv. Križa na Starom groblju.

- Hvala dragim gošćama iz Nina i Zagreba na dolasku u Vodice. Arhivistici Vesni Štulić, po majci šepurinskih korijena, i umirovljenoj profesorici tjelesne kulture Mirjani Zeman, koja je stigla u pratnji svog supruga. Inače, tiskanje zbirke „Sto ruža za Vesnu Parun“ potpomogao je i Grad Vodice. Autorice su iskoristile sinoćnje druženje kako bi na tome zahvalile gradonačelniku Anti Cukrovu. Šepurinski korijeni…- poručuju.