Ulazak u vrtlog susreta oduvijek je jedno je od najljepših i najtraumatičnijih ljudskih iskustava, jer susresti svoje JA s tuđim TI znači svom JA datiprostora za nastajanje. Ono može nastati jedino u dodiru s TI jer postajući JA, ja govorim TI. Dijalogika filozofa Martina Bubera može se činiti pretjerano kompleksnom, no ona je savršeno jasna i jednostavna. Bezd rugoga nismo.

Iris Lobaš Kukavičić već godinama promišlja o susretima i dijalozima u gužvi, u samoći i tišini ulica, susretima koji imaju teške posljedice ne samo za pojedinca već i za širu zajednicu kao i onim susretima koje jedva dočekujemo. Kroz svoje umjetničko djelovanje ova Dubrovkinja velikodušno otvara prostore za istraživanje kao i za intimno poistovjećivanje, ali i povlačenja paralela između svog umjetničkog djela i aktualnih tema poput posljedica masovnog turizma, karantene 21. stoljeća, prirodnih nepogoda kao što su potresi, ili onih ljudskih tragedija poput nedavno započetog ratana tlu Europe koji je riječima Držićevog Negromanta Dugog nosa „pogubaljucke naravi“.

Iris Lobaš Kukavičić rođena 19. lipnja 1976. u Dubrovniku, Hrvatska. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, nastavnički odjel, u klasi red. prof. Mira Vuca, akademskog kipara. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, studij Ars sacra, u klasi red. prof. Anta Kajinića, akademskog slikara. Godine 2016. obranila je doktorsku disertaciju s temom Sakralno slikarstvo Iva Dulčića pod mentorstvom red. prof. Anta Kajinića, akademskog slikara, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Samostalno izlaže od 2022. Do danas je ostvarila preko dvadeset samostalnih izložbi te je sudjelovala na brojnim skupnim