OD KUGE DO KORONE

 Projekt, kako mu samo ime da naznačiti, priča priču o četiri šibenska bunara poznata i kao prvi šibenski vodovod čiju je gradnju, paralelno s izgradnjom susjedne katedrale sv. Jakova, nadzirao veliki majstor – graditelj Juraj Dalmatinac. Ideja o projektu potekla je od Hrvoja Jelkovića iz Udruge Kolektiv 4B i Azimuta, a Saru nije trebalo nagovarati.

„Do ideje je došlo u srcu crne korone, u ljeto 2021. godine. Neke osnovne konture nastale su u vrlo kratkom razdoblju, istog ljeta, a kad smo u studenom te godine dobili sredstva Ministarstva kulture, krenula sam u ozbiljnije istraživanje šibenske povijesti, bunara i svega vezanog za njih. Ono što sam znala je da želim raditi priču o bunarima, a da bih to napravila morala sam dobro, dobro proučiti povijest jer nisam iz Šibenika, iako sam velika zaljubljenica u ovaj grad, i za njega me vežu neke divne uspomene i ljudi“, otkrila je Sara.

Na projektu je radila sa suradnicima iz Muzeja grada Šibenika koji su joj pomogli iskristalizirati kako na koji način kroz koju priču pristupiti projektu, Orguljaške ljetne škole čije je orgulje snimala u crkvi sv. Duha, Glazbene škole Ivana Lukačića Šibenik čije su pjevačice otpjevale madrigale, Memorijalnog centra  Faust Vrančić gdje je dobila uvid u pisanu ostavštinu šibenskih velikana Antuna i Fausta Vrančića, Dramskim studijem Ivana Jelić pri HNK u Šibeniku, šibenskim glumcima i glumicama, te Županijskog radija Šibenik koji su snimili priče

„Proučavanjem i konzultacijom sa suradnicima, posebno djelatnicima šibenskog Muzeja, odlučili smo da bi bilo najbolje da se fokusiram na zlatno doba Šibenika  i tu sam otkrila cijelo jedno blago što neistraženih što nedovoljno medijski ispričanih priča koje su prekrasne i koje rezoniraju s ovim što imamo danas, a koje pokazuju da se kroz stoljeća čovječanstvo uvijek bavi istim stvarima, da se tehnologija mijenja, ali da se bavio istim stvarima, samo u drugačijem obliku. Onda su imali kugu, mi koronu. Pa i gradnja katedrale je išla dok je bilo novca, kad nije gradnja bi stala, što mi je kao arhitektici po struci, bilo jako zanimljivo“, ispričala je glazbenica - umjetnica.

OŽIVLJENA POVIJEST

Stalni postav bogatiji je za četiri skladbe nastale kroz projekt. Svaka skladba odnosni se na jedan bunar tematiziran glazbenim ili dramskim činom po glavnim preokupacijama spomenutog perioda:

1. VODA I SOL (AQUA ET SAL)

2. KUGA I RAT (PESTIS ET BELLUM)

3. LJUBAV I EKONOMIJA (AMOR ET OECONOMIA)

4. GLAZBA I UMJETNOST (MUSICA ET ARS)

„Svu glazbu koju ćete čuti, vodi vas na internetsku stranicu Muzeja. Kompletna glazba nastala je u izvedbi Šibenčana. Kompletnu izvedbu potpisuju Šibenčani, ja sam tu više kao aranžer ili redatelj. Predivnu glazbu na orguljama snimali smo u crkvi, predivni ženski glasovi su pjevačice Glazbene škole. I tekst koji čujete je izvučen iz pisama Antuna Vrančića ili starih oporuka iz kojih se može dosta naučiti o načinu života starih Šibenčana. Skladbe su djela onomadnjih šibenskih skladatelja ili je riječ o sakralnoj glazbi koja se vjerojatno mogla čuti u to doba“, otkrila je Renar, dodajući da je dio zvukova poput onih iz prirode snimala sama onda i tamo gdje se nisu mogli čuti automobili, da je imala veliku pomoć Šibenčanina Ivana Samodola, dok vizualni identitet potpisuje nagrađivani šibenski dizajner, Ante Filipović Grčić.

Priča o četiri bunara može se čuti uz pomoć postavljenih slušalica ili skeniranjem QR koda osobnim mobitelom unutar radnog vremena Azimuta i to besplatno. Projekt je ujedno  prvi umjetnički rad koji se bavi upravo šibenskim bunarima.