Ovaj 44-godišnji odvjetnik nekadašnji je ravnatelj Nacionalnog parka Krka, a jedno je vrijeme proveo i kao pomoćnik u ministarstvu zaštite okoliša I prirode. Nedavno je izabran za izvršnog tajnika SDP-a za Dalmaciju te je postao član i Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora. U utrku za gradonačelnika ulazi prvi put.

Restović će braniti boje SDP-a četiri godine nakon što je ta stranka u Šibeniku ostvarila jedan od svojih najlošijih rezultata. Gradonačelnički kandidat i naš sugovornik ne izlazi, kaže, na izbore samo kako bi provjerio trenutačni rejting stranke u gradu:

- Odlučan sam u namjeri da postanem gradonačelnik. Smatram da je grad, s obzirom kako se vodi u zadnje vrijeme, sve udaljeniji od ljudi, odnosno da nam ga otimaju iz godine u godinu.

Na kakvo otimanje smislite?

- Činjenica je da se o problemima u gradu donose odluke bez da se pita ljude i mislim da je to glavna stvar koju treba promijeniti. Odatle i slogan moje kampanje "Vratimo grad ljudima".

Što bi taj slogan trebao značiti u praksi?

- Da ćemo o svim problemima koji postoje u gradu i mogućim rješenjima uključiti što veći broj ljudi u donošenje odluka, odnosno u rasprave prije donošenja odluka. Naravno, ne želim bježati od nikakve odgovornosti, ali mi je nepojmljivo raditi neke projekte bez da se okupi širi krug ljudi i bez da se dobro razmisli kako će odluke utjecati na svakodnevni život. Svaka se vlast na ovaj ili onaj način udalji od ljudi, ali mislim da je ova šibenska to napravila preko svake mjere, dovela je to gotovo do apsurda. Rade se neki projekti koji koštaju beskonačno puno, a od kojih ljudi nemaju nikakve koristi.

Pretpostavljam da aludirate na Trokut, ABC centar…?

- U prvom redu mislim na Poljanu koja nije ni na kakav način riješila problem parkiranja za stanovnike i poduzetnike u staroj gradskoj jezgri. Ne za vrijeme ljeta, nego zimi. Okej, Poljana treba biti komercijalna tri ljetna mjeseca, ali što je s ostalih devet mjeseci? Mogla se čitava jedna etaža dati onima koji tamo imaju prebivalište, da im se to omogući uz simbolično plaćanje. Mislim i na Trokut koji je potpuno krivo iskomuniciran, građani i dalje ne znaju što je uopće Trokut, čemu služi i kome to donosi ikakav benefit. S druge strane, troškovi ne samo izgradnje nego i održavanja, jako su visoki.

Zar to nije uglavnom novac iz EU fondova?

- Da, 20 milijuna kuna je iz EU fondova, ali osam milijuna nije. Pa 'ajmo usporediti to s količinom novca koja je u zadnjih sedam godina uložena u gradske vrtiće. Dakle, u njih su uložili puno manje od tih osam milijuna kuna. Onda imamo i troškove života koji su nevjerojatno porasli i to samo na usluge koje je Grad dužan obavljati, a tu mislim na skupljanje otpada, parking, vrtiće i produženi boravak u školama. Obitelj s dvoje male djece plaća vrtić i po tisuću kuna, što je strašno puno. Mnogi gradovi idu ka tome da vrtići budu besplatni i to bi trebala biti jedna od glavnih odrednica nove vlasti. Naravno, to za sobom povlači i puno drugih stvari - privlači mlade ljude u Šibenik, pruža im se veća kvaliteta života pa ne odlaze vani.

Vjerojatno neće biti kandidata koji tu stavku neće imati u programu – spriječiti iseljavanje mladih I omogućavanje kvalitetnijeg i jeftinijeg života. Imate li kakvu konkretnu strategiju?

- Naravno. Prvo se mora odlučiti što se želi napraviti. Ako gledamo ovu gradsku vlast, ona je odlučila sebi raditi nekakve spomenike, megalomanske projekte koji imaju malo veze sa stvarnošću, ali lijepo izgledaju u PR člancima. Ali ako ti odlučiš da ćeš u četiri godine napraviti plan da će ti vrtići biti besplatni, onda čitav plan financiranja podrediš tome. Ista stvar je i s produženim boravkom u školama, plaćanju odvožnje smeća... Nitko me ne može uvjeriti da su zbog odvajanja otpada računi morali skočiti za više od stotinu posto. To samo znači da nemaš političku odluku što bi s tim trebao raditi ili ne znaš kako to raditi. To se odnosi i na nedostatak javne rasvjete čim se makneš s glavne ceste, zarasle ulice, kao i na to da nogostupi više ne postoje, to su sada parking mjesta. Tako je po svim kvartovima. I sad kad bi u svakom kvartu pozvao ljude na javnu raspravu, stvari bi vrlo brzo profunkcionirale. Prvi put bi ti došlo možda troje ljudi, ali bi ti sedmi put već došlo tristo ljudi.

Pa je li moguće s 300 ljudi na okupu postići dogovor?

- Naravno. Nećemo nikad biti svi sretni sa svakom odlukom, ali skupit će se dovoljno informacija da će se kvalitetnija odluka moći donijeti.

Dobro, rasvjeta, otpad, vrtići… A onaj vječni problem – nezaposlenost?

To je ogroman problem, bez daljnjega. Grad pokušava nešto napraviti u tom smjeru, ali ne dovoljno dobro. Dovršavanjem nekih projekata, poput Trokuta, Poljane pa i skorim rješenjem Batižela, radna mjesta ne samo da se ne otvaraju, to Grad možda i ne može, ali se ne stvaraju ni preduvjeti da bi netko drugi otvorio neka radna mjesta. A drugi problem je što za bilo kakvo zaposlenje treba ili članska iskaznica HDZ-a ili da imaš strica ili rođaka koji je u HDZ-u. Neki će reći da je to normalno, ali to uopće nije normalno. To je u 21. stoljeću nakaradno.

Pretpostavljam da već imate nekakav popis pročelnika i direktora koje ćete instalirati eventualnim dolaskom na vlast. Hoće li i tu glavni kriterij biti stranačka iskaznica?

- Od svih pročelnika i direktora gradskih firmi tražit ću pisano izvješće o tome što su radili u proteklom mandatu i kako u svom sektoru vide razvoj grada. Vjerovali ili ne, na osnovu tih nekoliko stranica može se puno toga iščitati. Svatko kome je cilj zaposliti se u gradskoj upravi kako ne bi radio ništa, za takve neće biti mjesta. Nas čeka stvarno ogroman rad.

Teško da će itko u jednom mandate riješiti taj već legendarni “sektor” uhljeba…

- Recimo prvo da ja ne namjeravam postati gradonačelnik, a da bi sve ostalo isto. A onda mislim da je potrebno istaknuti da ja imam svoju odvjetničku firmu koja radi dobro i ne treba mi funkcija da bih zarađivao novac. Želja mi je promijeniti neke stvari, otvoriti grad ljudima. Onda ćemo saznati čime se i koliko bave pojedini gradski sektori. Recimo, čime se bavi Vodovod? Da nema Aglomeracije, ne bismo znali čime se oni tamo bave, a pitanje je bave li se uopće i Aglomeracijom. Isto tako, Zeleni grad doživljavamo kao nekog tko skuplja smeće, ali ništa drugo o njihovom radu ne znamo. To su nekakvi zatvoreni sustavi. Možda to ima veze s mojim godinama, ali ja stvarno osjećam snagu, volju, a imam I dovoljno energije donijeti kvalitetne promjene.

Kakvu ste strategiju za predizbornu kampanju odabrali?

- Moja predizborna kampanja bit će isključivo afirmativna. Prolazit ćemo sve bitne teme i prezentirati rješenja. Fokusirat ću se isključivo na ono što mislim raditi kad osvojim vlast.

Što će, osim stvari kojih smo se u ovom razgovoru već dotaknuli, biti neko od važnijih predizbornih obećanja?

- Sjećate li se što je bilo predizborno obećanje Burića i Pauka prije izbora 2013.? Ne? Dakle, proširenje i modernizacija šibenske rive. Ta se tema, zapravo, spominje prije svakih izbora, a potom se redovito nalaze izgovori zašto se i još uvijek ništa nije učinilo. Taj projekt je od ključnog značaja za grad. Proširenjem rive riješit će se tri stvari: izlaz iz grada preko Crnice, spriječit će se plavljenje Doca i dobit će se dvjesto do tristo parkirnih mjesta za ljude koji žive i rade u staroj jezgri. I naravno, modernizacije rive koja će ići uz to, jer Šibenik je centar Jadrana i dušu je dao da bude središte nautičnog turizma. Međutim, uvijek ću naglasak stavljati na ono što je bitno za ljude koji tu žive, a imati na umu da to posredno bude dobro i za privlačenje gostiju i produljenje sezone. Smatram da ova vlast radi upravo suprotno. Znači sagradili smo garažu ispod Poljane i riješili smo parking za turiste, ali uopće nema govora o tome što naši ljudi imaju od toga.

Svratite li nekad ujutro do Poljane, sad se tamo ispijaju kave…

- Nikako da vidim koliko je sati na vodenom satu, ako me to pitate.