Potres se osjetio daleko izvan hrvatskih granica

Autori u analizi pišu da je niz potresa s epicentrom u okolici Petrinje započeo u ponedjeljak 28. prosinca 2020. u 6:28 po lokalnom vremenu potresom magnitude 5.1 koji se osjetio u većem dijelu središnje Hrvatske. Epicentar mu je bio jugozapadno od Petrinje, kod mjesta Strašnik. Ubrzo su uslijedili potresi lokalne magnitude 4.6 u 7:49 te magnitude 3.8 u 7:51 u istom epicentralnom području, kao i niz slabijih potresa.

Nažalost, ispostavilo se da su ovi umjereno jaki potresi zapravo bili samo najava budućih događaja jer se sljedeći dan, 29. prosinca 2020., u 12:19 dogodio vrlo jak potres lokalne magnitude 6.2 s epicentrom također kod Strašnika. Potres je u epicentru imao intenzitet VIII °EMS i opisuje se kao teško oštećujući, a osjetio se u cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji te u velikom dijelu Bosne i Hercegovine, u Srbiji, Mađarskoj, Italiji, pa čak i u Austriji i Slovačkoj.

Od posljedica urušavanja kuća, život je izgubilo sedmero ljudi. Zbog potresa dan ranije i oštećenja koja su uzrokovali te zbog toga što se potres dogodio sredinom sunčanog dana, mnogi stanovnici epicentralnog područja u tom su trenutku bili izvan svojih kuća, posebno onih jače oštećenih i opasnijih za boravak, piše Index.hr. 

„Istodobno, potres se dogodio u vrijeme školskih praznika te restrikcija u kretanju zbog epidemije. Svi ovi faktori imali su za posljedicu relativno malen broj nastradalih u usporedbi s razmjerima oštećenja nastalih jakom trešnjom“, tumači Stipčević.

Kako je riješen nedostatak instrumenata?

Zbog zagrebačke serije potresa koja je započela u ožujku 2020. i uspostavljanja mreže seizmografa kojom se prati, hrvatski seizmolozi ostali su bez slobodnih instrumenata koje bi mogli postaviti u području Banije. Stoga su vrlo brzo nakon potresa dogovorili suradnju s kolegama iz Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale (OGS) iz Udina koji su im na raspolaganje stavili šest seizmografa s integriranim akcelerometrom za brzo postavljanje.

„Instrumenti su postavljeni nekoliko dana nakon glavnog potresa, 4. i 5. siječnja, i tu smo zahvalni kolegama iz Italije što su se odazvali na našu molbu te dopremili instrumente u vrlo kratkom roku usprkos tada važećim restrikcijama kretanja zbog epidemije“, kaže nam Herak. 

Ubrzo je i Seizmološka služba dobila donaciju hrvatske vlade čime je nabavljeno 40 kvalitetnih instrumenata (20 seizmografa i 20 akcelerografa), pa je krajem siječnja 2021. započelo i postavljanje veće privremene mreže seizmoloških instrumenata u širem epicentralnom području.

Herak kaže da se postavljanje prvih šest instrumenata vrlo brzo nakon glavnog potresa pokazalo ključnim u prikupljanju podataka o potresnoj seriji jer se u prvih nekoliko tjedana dogodila većina do sada lociranih potresa.

„Ovo progušćenje lokalne mreže seizmografa doprinijelo je i znatnom poboljšanju preciznosti lociranja potresa, pa su žarišta potresa koji su se dogodili nakon 4. siječnja 2021. locirana oko tri puta preciznije nego prije toga. Također, uspješno je registriran i najjači naknadni potres magnitude 4.9 koji se dogodio kod mjesta Župić 6. siječnja 2021. u 18:01, kada je najbliža seizmološka postaja bila samo nekoliko kilometara udaljena od epicentra. Ovi zapisi te seizmogrami s naknadno instaliranih privremenih seizmoloških postaja imaju veliku ulogu u istraživanju uzroka potresa kod Petrinje. Oni će omogućiti da analiziramo pokupski rasjedni sustav do najsitnijih detalja te rasvijetlimo uzroke javljanja tako jakih potresa u području relativno malog tektonskog naprezanja“, dodaje Herak.

U prva tri mjeseca locirano skoro 10.000 potresa

Prema preliminarnim podacima znanstvenika s Geofizičkog zavoda, u razdoblju između 28. prosinca 2020. i 29. ožujka 2021. locirano je 9350 potresa. Od tog broja, za njih 6374 određena je lokacija s vrlo dobrom točnošću, tj. sa standardnom pogreškom manjom od 1 km. Većina epicentara nalazi se u uskom, dobro definiranom području duž Hrastovičke gore, uz poznati Petrinjski rasjed smjera pružanja sjeverozapad–jugoistok. Izvan glavne grupe, jasno su izdvojene još tri manje skupine naknadnih potresa. Prva se nalazi istočno od glavne skupine, uz Kupu u području između Petrinje i mjesta Mošćenice, druga je zapadno od glavne grupe, u okolici Velike Soline, a treća se nalazi sjeverozapadno, kod Gornjeg Vukojevca.

Glavni potres imao je dubinu žarišta na oko 6-7 km. U dijelu rasjeda oko glavnog potresa između dubine od otprilike 10 km i površine dogodio se relativno mali broj naknadnih potresa, jer je u glavnome oslobođena većina prikupljene napetosti. Većina naknadnih potresa dogodila se na dubinama između 10 i 18 km i u dužini od 15 km, ispod dijela rasjeda koji je aktiviran u glavnom potresu.

„Ovo pokazuje da je glavni potres aktivirao Petrinjski rasjed do dubine od 10-ak km i u potpunosti ispraznio elastičku energiju na rasjednoj površini od oko 150 km2. Poprečni profil žarišta potresa jasno pokazuje da se radi o praktički vertikalnom rasjedu. U ovoj seriji potresa, u prvih 13 dana serije, dogodilo se ukupno deset potresa magnitude veće ili jednake 4.0, i 76 potresa magnitude veće ili jednake 3.0“, kaže Herak.

„Kod Petrinjskog potresa relativno mala dubina njegova žarišta dodatno je utjecala na jakost i rasprostranjenost trešnje. Zbog blizine žarišta površini, općenito vrijedi da je kod plitkih potresa trešnja jača nego kod nešto dubljih. Međutim, važno je naglasiti i da struktura tla te interakcija tla s građevinama ima veliki utjecaj na svojstva trešnje. Primjerice, područja u blizini epicentra koja se nalaze na čvrstoj stijenskoj podlozi su relativno bolje prošla, dok je centar Petrinje, koji leži na mnogo rastresitijem tlu potpuno porušen.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.