Akademkinja Marija Ujević Galetović bila je jedan od glavnih nastavljača tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva kojeg je povezala sa suvremenim i avangardnim shvaćanjima.

Početkom 1960-ih približila se pop-artu i novoj figuraciji; pročišćavala je oblike i naglašavala izražajnost različitih materijala (alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij).

Portrete je oblikovala kao kiparske metafore oslonjene na prirodne oblike (Franz Kafka, 1979.), a u volumenima oštrih bridova i osebujne stilizacije bila je bliska kubizmu (A. G. Matoš, 1979.). Ritmičkim kontrastima svjetla i sjene postizala je ekspresivnost, a bojom metafizičko značenje kipa (Meta, 1979.).

U 1980-ima oblikovala je postmodernističke skulpture (Melanija, 1988.; Čizma, 1989.). U kasnijim radovima sintetizirala je svoja iskustva služeći se klasičnim i modernim asocijacijama (Trkač, 1995.; Mačka, 2009.).

Kiparica Ujević Galetović je autorica više javnih skulptura, među ostalih spomenika Augustu Šenoi, Miroslavu Krleži, Vlahi Paljetku i Jurju Križaniću u Zagrebu, spomenika Miroslavu Krleži u Osijeku i Opatiji, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, papi Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku te Mati Parlovu u Puli.

S kiparom, akademikom Šimom Vulasom, autorica poprsja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali.

Među religioznim skulpturama Marije Ujević Galetović ističu se 'Uzašašće' u crkvi svetog Nikole u Rijeci, 'Sveti Franjo' u Visokom, kip svetog Pavla u njegovoj crkvi u Zagrebu, vratnice katedrale u Požegi, te 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (s Antom Orlićem). 

Izlagala je na mnogim izložbama i dobila brojna priznanja, među kojima i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2012., ističu iz HAZU-a

Marija Ujević Galetović  rodila se 1933. u Zagrebu i kći će istaknutog hrvatskog leksikografa i publicista Mate Ujevića. Diplomirala je 1958. na Kiparskom odsjeku zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti (ALU) u klasi Frane Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu.

Od 1987. predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti i u više navrata bila pročelnica Kiparskog odsjeka. Za redovitu članicu HAZU izabrana je 1998. godine.