“Veliki je problem sa samoizolacijama učenika. Kad dijete završi u samoizolaciji, to ne znači da je samo na online nastavi, nego mu se brani izlazak iz kuće. Može se dogoditi da imate u 4 mjeseca dijete koje je bilo zatvoreno u kući 30 dana, a bilo je potpuno zdravo. U razgovorima smo došli do toga da bi rješenje bilo da se oni testiraju, odnosno samotestiraju”, kaže Pavičin.

Na pitanje koliko je učenika sada u samoizolaciji, Pavičin kaže da se službeno radi o nešto manje od 10 tisuća učenika, ali da je taj broj realno mnogo veći, oko 30 tisuća.

“Ne stigne se sve to unijeti na vrijeme i zato je brojka veća od evidentirane. Od početka godine imamo oko 100 tisuća učenika koji su bili u izolaciji barem jednom. Imamo i 18 slučajeva djece koja su bila u izolaciji šest puta. Ovaj model omogućava da zdrava djeca dolaze u školu i pomaže njihovom mentalnom zdravlju i praćenju gradiva”, govori.

Logistički problemi s testiranjem

Ovakav sustav testiranja učenika mogao bi biti iznimno logistički zahtjevan.

“Logistički imamo nekoliko problema. Prvi je nabava testova, radi se o nešto manje od tri milijuna testova za mjesec dana. Drugi problem je distribucija po školama. Mi imamo 1300 škola i otprilike 2400 građevina, ima područnih škola koje moraju dobiti testove. Radilo bi se na način da se testovi dostave školama, a oni roditeljima i da se onda u bilježnicu upisuje da je učenik negativan, kao što se ranije upisivala temperatura. Ako se pojavi pozitivan rezultat, onda se javlja obiteljskim liječnicima i utvrđuje se pravim testovima. Logistički najveći je problem distribucija, ali kad testovi dođu do škola…”, objašnjava Pavičin.

Testiranje – dobrovoljna mjera

“Ovo nije obveza. Jedina kazna, ako netko ne želi testirati dijete, je to da će mu, ako se pojavi pozitivan učenik u razredu, djetetu biti izrečena mjera samoizlacije. Ovo je dobrovoljna mjera kako bi se omogućilo da više učenika dolazi na nastavu”, kaže.

Na pitanje kako će se kontrolirati rezultati testova, Pavičin kaže: “Nemoguće je to kontrolirati, ali nema razloga zbog kojeg bi netko lažirao rezultat. Ljudi kupuju testove u ljekarnama da testiraju djecu, a u ovom slučaju će ih dobiti besplatno. Najviše štete rade sebi i svom djetetu jer će im dijete sjediti zaključano u kući 10 dana”, kaže.

O mogućim otporima, kakvi su se pojavili kada se tražilo testiranje nastavnika, Pavičin kaže: “Ova metoda nije invazivna, ne ide do nazofariksa nego mnogo pliće u nos. Testiranje je dobrovoljno, nema nikakvog razloga zašto netko ne bi htio testirati. Ovo je praktički mjera ukidanja samoizolacije za učenike. Da se ponašaju kako se zdrava djeca trebaju ponašati. Moramo dati povjerenje građanima jer kako će ga inače oni dati nama?”, govori.

Govoreći o mogućim troškovima, Pavičin kaže: “Vrlo teško mi je procijeniti u ovom trenutku. Mi kao Ministarstvo se nismo bavili nabavom testova, ali ne vjerujem da bi cijena jednog testa bila veća od 10 kuna. Mislim da bi vrijednost bila između 5 i 10 kuna. Vrijednost cijele nabave za mjesec dana bi bila oko 20 milijuna kuna.”

Što se tiče toga kada bi se moglo početi s testiranjem učenika, kaže kako to ovisi o dva faktora, a to je pitanje postoji li dovoljna količina testova i koliko vremena je dovoljno da se ona dopremi u Hrvatsku i distribuira po školama.

“Bez obzira koliko dobro bila organizirana online nastava, ona nikad ne može nadoknaditi nastavu u učionici, ne samo zbog gradiva nego i socijalnog i mentalnog aspekta za našu djecu”, kaže Pavičin.

Na pitanje kad bi ovo moglo stupiti na snagu, kaže se još ne zna za koliko se vremena može nabaviti toliko testova.

“Ako su količine dostupne, s mjerom se može brzo krenuti. Ako su količine dostupne, distribucija bi trajela nekliko dana. Mi ćemo na vrijeme obavijestiti o svemu, čim testovi budu nabavljeni”, zaključuje, piše N1.