Teolog je započeo razgovor porukom pape Franje koju je odaslao za ožujak: “Kada smo suočeni sa zlostavljanjem, osobitno onim koji su počinili članovi Crvkve, nije dovoljno tražiti oproštenje. Tražiti oproštenje je dobra stvar prema žrtvama, ali one su te koje trebaju biti u središtvu svega. Njihova bol i psihička oštećenja mogu početi zacijeljivati kad pronađu odgovore i konkretna djelovanja na užase koje su proživjeli i sprječavanja da se ponove. Crkva ne može tražiti prikrivanje zlostavljanja bilo kakve vrste, u obitelji, u klubovima i ustanovama. Crkva treba biti primjer koji će pomoći iznijeti na vidjelo zlostavljanje u društvu”, piše N1. 

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je, prema pisanju tjednika Novosti, znao za svećenika pedofila iz vukovarskog nasilja Sotin, ali 14 mjeseci nije poduzeo ništa, na ovotjednoj press konferenciji odbacio je sve optužbe za zataškavanje. Na pitanje o tome misli li da je u ovom slučaju bilo pokušaja zataškavanja, teolog kaže: “To mi je teško reći jer sam prvi put čuo svjedočanstvo žrtve koja govori da se to događalo u njezinom djetinjstvu i da je trajalo desetak godina. Ne mogu na temelju ovoga svega reći da se radi o namjernom zataškavanju. No, Katolička crkva je po ovom pitanju napravila ogromne iskorake”.

Komentirajući Hranićev istup dodaje: “Ljudi su uskiptjeli bijesom vidjevši da je ovdje po srijedi bila gotovo nikakva obazrivost prema žrtvama. Hranić je govorio o tek sumnjama i nedokazanoj krivnji, ali pitanje ostaje sa žrtvama koje su žive, a dotičnom župniku koji je preminuo nikad se neće dokazati krivnja. To znači da one nikad neće biti vjerodostojne žrtve. Katolička crkva je promijenila tu perspektivu da je u središtu žrtva, a ne počinitelj. Mora se provesti istraga, dakako, ali ako imaš žive žrtve i ako postoji zapisnik s njezinom majkom, ako je došlo do narušenih odnosa s obitelji žrtve, Crkva mora biti ta koja će prva pružiti zaštitu”.

“I na vrata naše Crkve kuca pitanje hoće li se provesti analiza, kao u mnogim drugim crkvama, radi vjerodostojnosti Crkve jer i jedan slučaj narušava ugled Crkve. To je zastrašujuće, zločin pedofilije pod okriljem Crkve od strane njenog službenika – u nebo vapijuća nepravda i zlo koja vapije za iscjeljenjem. Ovdje ostaje pitanje je li Crkveni sud zakazao”, ističe Matulić.

Objasnio je koje promjene po pitanju pedofilije unesene u kanonsko pravo: “Papa Franjo je obnovio gotovo cijelo kazneno kanonsko zakonodavstvo i digao je zločin pedofilije na razinu zločina protiv života i protiv dostojanstva i prava osoba. Ti si prekršio nečija ljudska prava i za to trebaš odgovarati”.

Teolog smatra da crkva treba hitno reagirati: “Treba zaštiti djecu i mlade! Gdje ima dima ima i nekakve vatre i to se ne može odgađati. Ne može se vraćati na našu ljubav prema Crkvi pa ćemo to sve nekako – ta logika zataškavanja je vladala desetljećima u svim katoličkim ambijentima. Dok pravosuđe, policija, mediji, dok se sa svima može nešto dogovoriti, to je tako išlo. Zastrašujuće je čuti to da Crkva stoji kao prijetnja djeci, a Gospodin nam je zapovjedio da pustimo malene sebi. Mi smo Božja djeca – ne možemo ući u Kraljevstvo Božje ako ne budemo djeca. I mi te najsnažnije evanđeoske slike demoliramo takvim ponašanjem. Ja ne mogu pojmiti što dobijemo tim pustim sakramentima kojima se svaki dan trpamo kad ne uviđamo da takvim ponašanjem dovodimo u pitanje samu Crkvu i ono što predstavlja”.

“Time se gubi budućnost, to okreće život naglavačke. Mi ne znamo što znači buditi se s tim ranama na duši. Crkva postoji da bi vidala rane tim ranjenima, a ne da bi se mi dobro zbrinjavali u njoj. Pogotovo one rane koje je ona sama uzrokovala. Ovdje su ljudi doživjeli da je to opet obrana institucije – tko god da je učinio zločin moraš ga imenovati”, upozorava teolog, piše N1. 

Kaže da je ipak, unatoč sadržaju izjave za medije i Hranićevoj pripremi, sam izlazak pred medije bitan korak: “Ovo je jedinstven slučaj da je biskup došao pred medije. To bi bio jedan novi iskorak”.

Mediji su prijavili ovaj slučaj papinskom nunciju: “Mislim da je papa Franjo u jednom pismu imena “Kao majka koja ljubi” jasno naznačio da ako pastir Crkve u ovim stvarima nije postupao onako kako to Crkva propisuje, da se može raditi i o određenim kaznenim mjerama. To može biti da ga Sveta stolica opozove ili da sam podnese ostavku. Crkva je razradila sve proceduralne mehanizme. Sad je najvažnije mijenjati paradigmu Crkve da znamo prepoznati da oni koji brane Crkvu zapravo rade veću štetu nego korist. Priznati da je počinjen zločin pedofilije i staviti u središte žrtvu i ispričati se za to, ponuditi resurse da im se pomogne, to je snaga Crkve i to su vrijednosti zbog kojih Crkva i postoji”.