Državni zavod za statistiku objavio je aktualne podatke o plaćama prema spolu za prva tri mjeseca ove godine, a oni pokazuju osjetno smanjenje jaza između plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj

Najveće su razlike zabilježene u Estoniji (21,7 posto), Latviji (21,2 posto), Austriji (19,9 posto), Njemačkoj (19,2 posto), Češkoj (18,9 posto), Slovačkoj (18,4 posto) i Mađarskoj (18,2 posto). S druge strane, najmanje razlike bile su u Luksemburgu (1,3 posto), Rumunjskoj (3,3 posto) i Italiji (4,7 posto). U Hrvatskoj je jaz između plaća žena i muškaraca iznosio 11,5 posto i bio je ispod prosjeka EU-a.

Prema novim podacima DZS-a objavljenim prošlog tjedna, razlike između plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj znatno su manje. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome za prvo tromjesečje 2021. iznosila je 9770 kuna za muškarce, a za žene 9141 kunu, što znači da je razlika iznosila 6,4 posto.

Slična je relativna razlika i u neto plaćama. Dok su muškarci u prosjeku zarađivali 7262 kuna neto, žene su primale 6806 kuna. U odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječne neto plaće muškaraca porasle su za četiri posto, a ženama za 4,5 posto.

DZS je objavio i podatke o muškim i ženskim plaćama po djelatnostima. Najveće razlike u korist muškaraca prisutne su u bankarstvu i osiguranju, djelatnostima u kojima žene u prosjeku primaju 23,9 posto nižu plaću. Ogromne razlike su i u zdravstvu i socijalnoj skrbi (22,1 posto), ostalim uslužnim djelatnostima (19,1 posto) i trgovini (16,9 posto).

Male razlike u plaćama u korist muškaraca su u opskrbi električnom energijom (1,8 posto) te prijevozu i skladištenju (0,4 posto). Žene imaju više prosječne plaće u dvije djelatnosti. Najveća razlika je u građevinarstvu, u kojem žene imaju 11,2 posto veće plaće, a ženska primanja su malo veća (1,2 posto) u vodoprivredi i gospodarenju otpadom.

U promatranom razdoblju najveći porast prosječnih neto plaća bio je u zdravstvu (11,5 posto za muškarce, a za žene 9,7 posto). Istodobno je najveći pad prosječnih neto plaća za muškarce vidljiv u ugostiteljstvu i turizmu (-5,9 posto), a za žene u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (-4,4 posto).

Tumačenje brojeva koji pokazuju razlike u plaćama po spolu nije tako jednostavno, a manja razlika u pojedinim zemljama ne znači nužno veću jednakost muškaraca i žena, ističe se u izvješću Eurostata.

Neki su razlozi za postojeće razlike strukturalni i vezani uz vrstu posla, obrazovanje i iskustvo na tržištu rada. Tako se velike razlike u bankarstvu i zdravstvu u korist muškaraca mogu objasniti većom zastupljenošću muškaraca s visokim obrazovanjem u tim djelatnostima.

Velike razlike mogu biti povezane s velikim brojem žena koje rade skraćeno ili koje su zastupljenije u određenim zanimanjima. Ipak, neki strukturni uzroci razlike u plaći među spolovima mogu se identificirati.

Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (viša od 80 posto).

U nekim državama članicama manja razlika može biti uzrokovana manjim brojem žena na tržištu rada. Primjerice, u Italiji je zaposlenost žena znatno niža nego u skandinavskim državama. Stoga su u Italiji žene koje se odlučuju za posao natprosječno kvalificirane i zato dobro zarađuju.

No žene su u pravilu diskriminirane na dobro plaćenim upravljačkim pozicijama. Manje od 10 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene, a na menadžerskim pozicijama razlika u plaćama osobito je izražena jer žene po satu zarađuju čak 23 posto manje nego muškarci na istim pozicijama.