Od 60 godina života Šibenčanin Stipe Bumbak za volanom je proveo 36 godina. Vozio je kamione i autobuse, prošao dobar dio Europe. Kaže nam da postoji nepisano pravilo da samo loši vozači vole noćnu vožnju, piše Index.

"Ja nisam volio noćnu vožnju, ali sam je vozio. Pazite, kad svi spavaju, a prolaziš nekim velikim gradom i vidiš svjetla, zapitaš se koliko ljudi sada spava dok ti voziš. Ali moraš, jer ujutro te čeka istovar. Autobus je još teži, jer ne možeš stati deset-petnaest minuta, kad je tebi volja. Jer u tom slučaju odmah netko dolazi i pita: 'Zašto ste stali?' A bolje je stati 15 minuta nego da se dogodi ovo što se dogodilo."

Prisjetio se i uspomene iz mladih dana kad su ga sekunde dijelile od tragedije.

Vozio sam uglavnom Šibenik - Skopje. Lipa noć je bila. Lika, išao sam 70-80 kilometara na sat, dobar auto, ja mlad. I što se dogodilo: nizbrdica na kojoj, normalno, usporiš. Dotad je bilo napeto i živo, a u sporoj te vožnji umor savlada. Kad sam se prenuo, vidio sam da vozim uz lijevi rub, a dolje provalija, ima za padati dva dana. Sve je završilo dobro, prenuo sam se na vrijeme, ali od tada, a bila je 1987. illi 1988. godina, kad god mi se sklope oči, išao sam na prvi parking, pa premda to bio Šibenski most, iako živim u Šibeniku. Znao sam prespavati tri kilometra od kuće", veli Bumbak. Težih nesreća nije imao.

"Pizza je poskupjela, a cijena vožnje ostala je ista"

Profesionalni vozači su kod nas često prijavljeni na minimalne plaće, od nekih 3700 kuna, pa do 4500 kuna, uz koje im se isplaćuju dnevnice - za osam sati 75 kuna, za 12 sati 125 kuna, a za 16 sati 170 kuna. Te iznose valja uzimati okvirno, razlikuju se od firme do firme.

Hrvoje Meštrović, predsjednik Udruge hrvatskih javnih linijskih prijevoznika, uvjeren je da treba uvesti granski kolektivni ugovor na državnom nivou, da se povećaju materijalna prava za sve vozače.

"Obična pizza je bila jeftinija prije ulaska u EU, jer je porasla cijena rada. Nama je cijena prijevoza ista već više od 20 godina, a cijena mora ići gore upravo zato da bi se kompenzirale plaće, da ljudi ne bi odlazili. I da vozači ne bi radili dodatne poslove", govori Meštrović.

Prema njegovim riječima, događa se da vozači autobusa u slobodnom vremenu voze taksije ili se bave već nekim poslovima u fušu baš zbog toga što su im plaće daleko ispod nivoa u EU. To ih, pak, gura prema premorenosti.

Duško Kulaš, povjerenik Udruge sindikata vozača i prometnih radnika u Arriva grupi, ističe da samo postojanje Zakona o mobilnim radnicima potvrđuje koliko je specifičan njihov posao.

"Tim Zakonom je definirano radno vrijeme koje nije jednako radnom vremenu u ostalim zanimanjima, uz maksimalna izbivanja. Vožnja na cesti, život na cesti, odmarališta", ukazuje Kulaš pa dodaje da je u EU regulativa dosta dobra, a upitno je kako se i koliko kontrolira omjer rada i odmora izvan EU.