Otočani koji nisu spojeni na sustav javne vodoopskrbe i vodu dobivaju vodnoscima i autocisternama, plaćat će je po cijeni koja je jednaka onoj na kopnu otkuda se ta voda dobiva. Svaki otočanin imat će godišnje pravo na 85, umjesto dosadašnjih 45 metara kubnih vode za piće.

 Evidenciju otočana kojima je osigurana voda, vodit će jedinice lokalne samouprave i redovito ih dostavljati isporučitelju vodne usluge.

Troškove prijevoza vode sufinancirat će država, odnosno Ministarstvo regionalnog razvoja.

 Subvencionirat će se i prijevoz vode otočnim gospodarskim subjektima koji rade u mjestima bez javnog vodovoda i to do najviše polovice troška prijevoza isporučene vode, a sukladno sredstvima osiguranim u državnom proračunu.

  Zakon dodatno uređuje uvjete, način, visinu i postupanje kod  dodjele potpore otočnim poslodavcima kako bi se potaknula  konkurentnost i rast poduzetništva na otocima.

 Konačan tekst zakona u nekim je dijelovima 'dotjeran' u odnosu na prijedlog iz prvog čitanja.

 U kategoriju otočana koji ostvaruju pravo na besplatni javni otočni cestovni prijevoz, uz osobe s invaliditetom, izrijekom se navode i djeca s teškoćama u razvoju. U kategoriju ne-otočana u istom se slučaju dodaju osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju s određenim stupnjem invaliditeta te (jedna) osoba u pratnji.

 Pravo na naknadu troškova vlastitog prijevoza imaju otočani - djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz.

 Sabor u petak neće glasovati, a o rebalansu državnog proračuna za ovu godinu, koji je raspravio u srijedu, glasovat će idući tjedan.