Najkrvavija bitka Domovinskog rata
Opsada Vukovara: 87 dana herojskih borbi protiv višestruko brojnijeg neprijatelja
Hrvatska | Autor: Š.I. | 17.11.2024 u 20:13
Kakva zla sudbina čeka mirni grad na Dunavu, postalo je jasno već dva dana nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama. Preko noći, u Bršadinu su osvanule barikade. Ništa ne sluteći Ljubica i Ivan Nemčić krenuli su tim putem na vlak za Vinkovce.
- Ja sam otvorila vrata da pitam ljudi, može li se proći. Ima li koga. U tom momentu sa svih strana rafali su se čuli. Ja sam dobila prostrijel kroz leđa, prisjetila se Ljubica.
Njihov crveni jugo izrešetan je s 25 metaka. Da nije riječ o izoliranom incidentu, za nekoliko dana prilikom povratka od sestre u Borovu Selu shvatio je Josip Luketić.
- Uhvatili su me tu na uglu, na izlazu. Uslijedila je dalje tuča. Oružje u leđa. Koliko je ljudi bilo, ne znam. Samo znam da su lupali nogama rukama, kundacima, što se vidi iz priloženog, dodao je Josip.
Kamere HTV-a snimaju naoružane skupine na ulazu u Borovo Selo. Mjesec dana poslije u Borovu Selu iz zasjede je pobijeno i masakrirano 12 redarstvenika.
Tenkovi JNA staju u zaštitu srpskih pobunjenika. Iz dana u dan napetost raste, puca se, na grad padaju prve granate. Najžešći udari usjmereni su na Borovo naselje i silos Đergaj.
Grad branilo oko 1800 branitelja.
- Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne, neće dobro proći, govorio je tada Blago Zadro.
I bilo je tako. Na Trpinjskoj cesti, agresor je shvatio s koliko žara Vukovarci brane svoj grad i Hrvatsku. Tu su uništeni deseci neprijateljskih tenkova.
Bijesni agresori pojačavaju napade. Sve se svodi na taktiku, uništi sve što vidiš.
- Vukovar je gori nego što je Hirošima i Nagasaki. Kuće su na ulicama odnosno to su hrpe građevinskog materijala, govorio je Branko Borković Jastreb, zapovjednik obrane grada.
Civili bez struje i vode
Civili žive pod zemljom. Bez struje, vode, svježeg zraka.
Hoćete li izdržati sve ovo, pitala je tada ekipa HTV-a.
- Nadam se. Vjerujem da hoćemo. Volim ovo hrvatsko tlo, govorili su civili.
Na tom tlu bolnice gotovo da više i nema. Neprijatelj je sustavno tuče, ali humanost ne uspijeva pobijediti.
- Više ne postoje bolesničke sobe niti šok sobe, to je nivo poljske bolnice, krevet do kreveta, loša njega, otežana terapija, nema lijekova, objasnila je tada ravnateljica ratne bolnice Vukovar Vesna Bosanac.
Nicollier: To je moj izbor, i u dobru i u zlu
Jedan od ranjenika je i Francuz Jean Nicollier, dobrovoljac koji je došao braniti nepoznatu zemlju.
- Došao sam kao dragovoljac u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu, tvrdio je Niccolier.
Zlu koje je nadiralo suprotstavljao se i glas Siniše Glavaševića.
- Grad kojeg nema još je nedostupan većim svojim dijelom neprijatelju. Na položajima hrvatske obrane nema nikakve dileme - svi će ovdje izginuti prije nego li neprijatelj uđe u Vukovar, izvještavao je Glavašević.
Na grad je svakog dana padalo više od 10 tisuća projektila.
Krvava četnička odmazda
Kad je grad sravnjen sa zemljom, počela je krvava odmazda četničkih hordi.
U smrt iz bolnice, po nalogu Veselina Šljivančanina, odvode ranjenike i civile.
Krv je tekla u potocima. Slijedila su masovna ubojstva na Ovčari, mučenja i silovanja u Veleprometu. Tisuće su otjerane u srpske logore.
Ostali Vukovarci u suzama su napustili grad. Grad Heroj koji se žrtvovao 87 dana i noći. Grad u kojem je obranjena Hrvatska!