Do ovih surovih podataka došle su četiri profesorice s Pravnog fakulteta, odnosno sa Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu, Olja Družić Ljubotina, Ivana Dobrotić, Antonija Petričušić i Marijana Kletečki Radović, koje su ujedno pokrenule inicijativu “Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Zagovaraju da svako dijete koje pohađa osnovnu školu (ali i srednju) ima zagarantiran besplatni školski obrok. Smatraju da se radi o problemu koji treba riješiti hitnim mjerama jer je riječ o temeljnoj potrebi koja nije svoj djeci dostupna u jednoj državnoj instituciji kao što je škola, a to je – jednako pravo na prehranu.

U trećini osnovnih škola se povećao broj učenika koji primaju besplatan školski obrok unazad tri godine.

U svakoj četvrtoj školi ima djece koja imaju pravo na besplatan školski obrok (FEAD fond i dr.), ali ne koriste to pravo. 40 posto ravnatelja navodi da njihova škola nema školsku kuhinju (infrastrukturu) i/ili osoblje (kuhare) za organizaciju prehrane svih učenika u školi. Oko 40 posto ravnatelja osnovnih škola navodi da je “nekoj djeci školski obrok jedini cjelovit obrok u danu”. U oko 40 posto ravnatelja navodi da među djecom koja nisu uključena u školsku prehranu ima djece koja ne konzumiraju tijekom škole niti jedan obrok. Preko 15 posto ravnatelja navodi da je zbog nepodmirenja troškova školske prehrane je bilo u situaciji da je trebalo pokrenuti ovršne postupke prema roditeljima. Preko 15 posto ravnatelja navodi da se od se početka koronakrize pa do sada povećao broj roditelja koji nisu mogli podmirivati troškove prehrane djece u školi.

Prema podacima iz studenog 2021. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno 268.436 djece koja primaju dječji doplatak u dobi od 0-18 godina, što pokazuje da je značajan broj djece siromašno ili u riziku od siromaštva s obzirom na ukupan broj djece u Hrvatskoj.

Autorice inicijative apelirale su na Vladu i nadležna ministarstva upozoravajući na problem, no, kako za N1 kaže Olja Družić Ljubotina u razgovoru, pomaka nema. Nažalost, unatoč brojnim problemima koje su otkrile istraživanjem i brojkama koje ilustriraju sve samo ne idealnu sliku, država odgovornost prebacuje na niže razine i poziva se na Nacionalni plan oporavka i otpornosti prema kojem u Hrvatskoj do 2030. sve škole trebaju uvesti cjelodnevnu nastavu, a uvjet za to je da mogu izvoditi nastavu u jednoj smjeni.

“Osnivači osnovnih škola (grad ili županija) dužni su osigurati prehranu za učenike osnovne škole. Iako sve osnovne škole nemaju školsku kuhinju, prehrana je u nekim školama organizirana dostavom hrane iz druge škole ili angažiranjem vanjskih ponuditelja”, napisali su nam iz Ministarstva obrazovanja i dodali vezano uz financiranje prehrane: “Prehrana za učenike može biti besplatna, djelomično sufinancirana ili je u cijelosti financiraju roditelji. Prehrana se financira ili sufinancira iz različitih izvora, a za djecu u riziku od gladi sredstva osigurava Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije te isto ima podatke o broju djece za koju se sredstva dodjeljuju", kažu iz Ministarstva obrazovanja za N1.

U projektu FEAD 26.896 djece u riziku od siromaštva
Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, preko kojeg se provodi projekt pomoći iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), objasnili su da se iz dijela tog Fonda financira školska prehrana za djecu u riziku od siromaštva, a ove školske godine on obuhvaća čak 26.896 djece u Hrvatskoj.

“Obavezan kriterij za sudjelovanje u projektu je “djeca iz obitelji koje su korisnice prava na doplatak za djecu”. Trenutačno su u provedbi u okviru poziva za školsku godinu 2021. – 2022. ukupno 32 projekta ukupne vrijednosti 26,46 milijuna kuna. Kroz projekte se osigurava besplatan školski obrok za 26.896 djece u 387 osnovnih škola, na području 15 županija”, napisali su nam iz Ministarstva rada.

No, ni ovaj segment pomoći države ne prolazi bez problema. Prema dodatnim kriterijima u projekt se može uključiti najviše 10 posto od ukupnog broja djece prijavljene za sudjelovanje u projektu po pojedinoj osnovnoj školi.

“Sredstva FEAD-a su ograničena i namijenjena kao dodatak redovnim nacionalnim sredstvima koja su za školsku prehranu potrebitih učenika dužni osigurati osnivači osnovnih škola”, dodaju iz Ministarstva rada.

Problem je što je u pojedinim sredinama potreba puno veća i što u nekim školama ima više djece koja u tom slučaju ostaju bez obroka. Najbolji je primjer jedna škola u Slavoniji gdje čak oko 70 posto djece prima dječji doplatak, a ni blizu svi ne mogu ući u program FEAD fonda.

“Učitelji su nam ukazali na taj problem, da je značajno veći broj djece kojoj roditelji ne mogu podmiriti troškove školskog obroka, a ne ulaze u kvotu Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD fond), kojim država nastoji osigurati besplatnu prehranu za najsiromašniju djecu, odnosno one koji primaju dječji doplatak. No, potrebe su značajno veće pa onda, kažu nam učitelji, npr. u jednoj obitelji s troje osnovnoškolske djece koja primaju dječji doplatak nema dovoljno sredstava iz FEAD fonda da se svoj djeci podmire troškovi prehrane, pa se taj trošak podmiri za jedno dijete u obitelji, a roditelji moraju za drugo dvoje platiti iz svojih sredstava. To je značajan udarac za obiteljski proračun kod ugroženih obitelji jer izdvojiti za npr. dvoje osnovnoškolske djece samo za prehranu u školi između 200 do 350 kuna mjesečno (ovisno o tome koliko u njihovoj školi košta mliječni obrok ili topli obrok) je – jako puno. Naime, bile smo u jednoj školi u Slavoniji gdje oko 70 posto djece prima dječji doplatak, a nije bilo dovoljno sredstava da se svoj djeci podmiri obrok iz FEAD fonda jer je kvota bila značajno manja”, govori  Družić Ljubotina za N1.