Blagdan se zapravo slavi u čast rimskog viteza iz Savarije (današnja Mađarska), koji je bio poznat po blagosti i milosrđu. Nakon vojne službe, posvetio se redovničkom životu u Galiji (danas Poitiers) i postao biskup Toursa 370. godine. Preminuo je 397. godine, a 11. studeni, dan njegova pokopa, obilježava se kao njegov spomendan.

Prema legendi, Sv. Martin bio je veliki ljubitelj vina i vinogradar, zbog čega se njemu pripisuje uvođenje običaja krštenja mošta. Pripovijeda se i da se pokušao sakriti od imenovanja za biskupa među guskama, no njihovo ga je gakanje odalo. Zbog toga se u mnogim krajevima na Sv. Martina tradicionalno jede guska s mlincima. Moto Martinja „Jesti, piti i veseli biti“ uvelike obilježava proslave diljem Hrvatske, a posebno je svečano u Općini Sveti Martin na Muri, gdje je Martinje ove godine proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom, piše 24 sata.

Za razliku od ostalih mjesta u Hrvatskoj, gdje se običaj odvija kroz zabavnu ulogu 'narodnog biskupa', koji krsti mošt uz šaljive pjesmice i pošalice, u Svetom Martinu na Muri održava se svečani vjerski obred u kojem župnik ili svećenik blagoslivlja mlado vino. Nakon toga, 'narodni biskup Martin' obavlja ceremoniju krštenja mošta u vino. U Zagorju se ceremonija krštenja često pretvara u pravu malu filozofiju, u kojoj sudjeluju domaćin, stoloravnatelj, vinotoča, gospon sudac, kumovi mošta i biskup sa svitom.