Na pitanje što zapravo uzrokuje ovu nestašicu povrća u Velikoj Britaniji, objašnjava: “Imamo klimatske promjene – u Velikoj Briatniji, Maroku i Španjolskoj je smanjena proizvodnja voća i povrća. Uslijed rata i korone došlo je do prekida rasta cijena energenata. Staklenici i plastenici se griju na energente tako da poskupljuje proizvodnja. Poskupila je cijena transporta, ali i radne snage. Za Veliku Britaniju je dodatni problem što su izašli iz Europske unije pa više nisu dio tog zajedničkog tržišta”.

Kad je riječ o ostatku EU-a i Hrvatskoj, objašnjava: “Kad pogledamo koliko je bilo prijetnji prošle godine da ćemo se smrzavati, da ćemo ostati bez hrane, na kraju se ništa nije dogodilo. Hrvatska ima problem što smo mi uvoznici. Nemamo dovoljno svoje proizvodnje i samim time, kad dođe do poremećaja na globalnom tržištu, to se odražava kod nas. Zato imamo visoke cijene”.

“Hrvatska je u povrću samodostatna nekih 60 posto. Imamo jako nisku razinu proizvodnje. Moramo razmišljati kako da potaknemo u investicije u staklenike i plastenike da budemo samodostatni”, upozorava Kuskunović, piše N1. 

Naglašava i dodatni problem: “Mi imamo usitnjenu proizvodnju. Proizvođači su nam mali, usitnjeni, i jako puno svoje robe prodaju na sivome tržištu. Slabo pričamo o proizvodnji i birokratskim barijerama ne potičemo udruživanje nego ga spriječavamo. Naši proizvođači su zbunjeni. Nama je 40% poljoprivrednika starije od 65 godina. To su ljudi koji ne mogu prihvaćati nova znanja i tehnologije. Mi ih moramo motivirati i voditi, a naša administracija je na neki način odvojena od sela i proizvodnje”.

Hrvatska slijedi europsku poljoprivrednu politiku koja potiče ekološku proizvodnju, suzbijanje pesticida, u kojoj Hrvatska nije tako jaka: “Naravno da će to poskupiti hranu”, kaže stručnjak. “Nalazimo se u periodu velikih tektonskih globalnih promjena. Imamo prijetnju da bi moglo doći do Trećeg svjetskog rata. Vidimo da svaki prekid u lancima opskrbe dovodi do nestašica. S druge strane, Europa se idealistički bavi, pod utjecajem jakih nevladinih zelenih udruga, ekološkom proizvodnjom. Međutim, poljoprivrednici su i u Europi stari”. Ističe da za razvoj znanja poljoprivrednika trebaju novčana ulaganja. “Da bi se proizvodilo ekološki treba znanje, nove tehnologije i ljudski rad”.

Ističe da u Austriji koja proizvodi dosta ekološke hrane imaju problem što ju nemaju kome prodati jer je takva hrana skuplja. “Ljudi pri kupnji gledaju cijeni. U Hrvatskoj je cijena na prvome mjestu, a proizvod iz Hrvatske je tek na šestom mjestu”, rekao je.

“Hrvatska je smanjila sjetvu uljane repice za 10 000 hektara zato što nema sredstava za zaštitu bilja za uljanu repicu jer se oni zabranjuju. To znači da ljudi lagano u proizvodnju u kojoj je Hrvatska dobra, a u ratarstvu smo najbolji, oni polako odustaju od toga. Hrana neće biti jeftina. Moramo osvijestiti da smo zadnjih 20 godina živjeli u hiperpordukciji hrane, da je bila jeftina i dostupna. Morat ćemo plaćati skuplju hranu, a to je prilika za Hrvatsku da osvijestimo to da smo loši u proizvodnji i da moramo educirati mlade ljude da se bave poljoprivredom i da se udružuju”.

Ističe dodatni problem: “Naši proizvodi poljoprivredni iz Hrvatske nisu na polici, a mi svi kupujemo u trgovačkim lancima. Lakše je uzeti voće i povrće iz Španjolske preko kompjutera nego obilaziti naša sela i skupljati male količine da bi bile na polici”.

Stručnjak smatra da se EU previše fokusira na ideje za budućnost, dok se odvijaju tektonske promjene: “EU se bavi stvarima koje su dobre, gledaju u budućnost, ali svuda oko nas se događaju takve tektonske promjene… Ako će Europa proizvoditi nekakvu ekološku hranu i imati zapuštene njive, a s druge strane će dovoziti hranu iz Kine, Azerbajdžana, Kazahstana, Brazila, itd., Europi će se dogoditi ovo što se dogodilo Hrvatskoj – postala je uvoznik jeftine hrane loše kvalitete gdje su trgovački lanci istisnuli naše proizvode”.