"Akcijski plan za borbu protiv raka još nije donesen. Rečeno nam je da će biti u javnoj raspravi krajem veljače, rekao je Ivica Belina iz  Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ), koja je organizirala okrugli stol “Smanjimo razlike u onkološkoj skrbi”.

Riječ je o dokumentu koji uključuje zanavljanje radiološke opreme, uspostavu onkološke mreže i baze onkoloških podataka, prevenciju, rano otkrivanje, adekvatno liječenje i rehabilitaciju bolesnika.

No, u ovom trenutku u Hrvatskoj se još uvijek ne mjeri kvaliteta liječenja, onkolozi i obiteljski liječnici nisu dobro digitalno povezani, a pacijentu se ne snalaze u zdravstvenom sustavu, upozorili su panelisti.  

"Imamo sve više pacijenata koji žive s rakom kao s kroničnom bolešću, no s druge strane potpunu fragmentiranost skrbi. Nitko onkološkog pacijenta ne vodi i ne prati što se s njim dogodilo ", upozorio je Belina.

Kao najveće probleme izdvojio je palijatvnu skrb, ali i iskorištavanje sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026., osigurana za radioterapiju, koja bi nam, kaže, mogla propasti zbog "nečinjenja zdravstvene administracije".

Ministarstvo plaća osam milijuna kuna za transport pisama za Nacionali program ranog otkrivanja raka debelog crijeva

Obiteljska liječnica Mirela Marković, govoreći o lošoj organizaciji sustava, istaknula je da  Ministarstvo zdravstva i HZZO plaćaju osam milijuna (bivših) kuna Hrvatskoj pošti za transport pisama za testiranje skrivenog krvarenje u stolici u sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva.

Ta stakalca većinom završe u smeću, umjesto da ih pacijentima daju obiteljski doktori, a novac se utroši u poboljšanje zdravstvene zaštite, istaknula je Lončarek, dodavši da ju je taj podatak šokirao.

Onkolog Stjepko Pleština ustvrdio je pak da Hrvatska, u odnosu na zemlje zapadne Europe, ima visoku smrtnost od malignih bolesti i to samo zato što se otkrivaju u kasnoj fazi.

Panelisti su posebno upozorili na izostanak registara koji bi pratili ishode liječenja, odnosno nacionalne onkološke baze podataka koja bi objedinjavala podatke iz bolnica. Mario Šekerija iz HZJZ-a naveo je da je u planu raspisivanje natječaja za izradu te baze, no kada će se to dogoditi, nije otkrio.

Na temelju epidemiološkog registra, u ovom trenutku u Hrvatskoj imamo oko 175.000 osoba kojima je nekada u životu bila postavljena dijagnoza zloćudne bolesti.

Obiteljski liječnik Dragan Soldo i Karmen Lončarek iz KBC-a Rijeka posebno su se obrušili na lošu digitalnu komunikaciju u sustavu.

Soldo je ustvrdio da "bolnički nalazi i otpusna pisma ne stižu u eKarton, nego obiteljski liječnik čeka da mu ih pacijent skenira i pošalje".

Lončarek je pak zatražila da se dovrši "informatizacija sestrinstva"  jer obiteljski liječnik i patronažna sestra nisu digitalno povezani sa sestrom u bolnici, a obiteljski liječnik nema uvid ni u nalaze sa Zavoda za hitnu medicinu, niti one s Objedinjenih bolničkih prijema. 

Iako je većina izloženih problema bila adresirana na Ministarstvo zdravstva, nitko iz Ministarstva nije se odazvao na poziv da sudjeluje na skupu, zbog, kako je rečeno, "izuzetno gustog rasporeda obaveza".