Najprije, upozorenje. Riječ je o filmu snimljenom u jednom kadru dugom 90 minuta, a nije da to baš previše volim. Ima filmova snimljenih na taj način koji mi se jako sviđaju, tipa 'Ruska arka' Aleksandra Sokurova. Ali ih ima puno više koji me nisu previše impresionirali, tipa onog ratnog i precijenjenog smora  '1917' Sama Mendesa.

Dobro, Mendesov film nije ni snimljen u jednom kadru, bilo je tu onih tajnih prikrivenih rezova u koje se previše i ne razumijem, ali ideja je u osnovi ista. Neprekinuta radnja koja teče cijeli film. Nisam ljubitelj, zna to prerasti u dosadu jer se redatelj i snimatelj više posvete tehničkoj strani nego pričanju priče.

Frenetičan tempo

Nisam primijetio niti jedan skriveni rez u 'Boiling Point', što ne bi ni zamjerio. Kako kad je film, uz frenetičan tempo kamere koji trči za likovima po jednom restoranu, jedna odlično ispričana priča. Puno likova, ne dobiju puno vremena, a opet o njima saznaš ama baš sve. Za to zbilja treba imati redateljskog mota.

Dakle, na hrvatski prevedeno kao 'točka ključanja'. I to ne vode u kuhinji restorana u kojoj se radnja filma odvija, već u ljudima koji u tom pretencioznom lokalu rade. Kažu da je ugostiteljstvo jako zajeban i stresan posao, a 'Boiling Point' tu tvrdnju itekako dokazuje.

Stalan borba s vremenom, svaki pijat mora izaći na vrijeme, odvratni, naporni i zahtjevni gosti, gastro kritičari koji te pokopaju u sekundi, konobari i pomoćni kuhari koji nisu baš posvećeni poslu. Nabava namirnica, briga nije li koji gost alergičan na neku vrstu hrane, svađa s glavnim chefom koji je ujedno i vlasnik i koji je već toliko izmožden frenetičnim tempom svog posla. Naravno da onda dolazi do pucanja, ili ključanja u ovom slučaju.

Odličan Stephen Graham

Nije mi odavno neki film prošao tako brzo kao 'Boiling Point', bez obzira na to što traje u današnje vrijeme sitnih sat i pol vremena. Pravi mali skriveni dragulj, s tek jednim poznatijim glumcem. Odličnim Stephenom Grahamom, kojeg će se rijetko sjetiti po imenu, ali kad mu vide facu, odmah se svima upali lampica.

Odlično napravljena priča kako moderan način života ubija ljude. Puno originalniji od razvikanog 'Don't Look Up', iako je im poruka u osnovi jako slična.

Preporuka svima onima koji se žele prijaviti u 'MasterChef' ili neki slični kulinarski show. Nije taj posao glamur i zajebancija, bolje da odustanu na vrijeme.