Program je sufinanciran putem Natječaja „Jer svirati se mora“ provedenog u suradnji Ministarstva kulture i medija RH i Hrvatske glazbene unije.

‘Novi album Mayalesa - Domovina donosi 12 novih pjesama kojima su se Mayalesi filigranski bavili posljednjih godina pod budnim uhom Pavla Miholjevića i Jure Ferine, producentskog para s kojima nastavljaju suradnju započetu na Simbolu za sunce.

Od izlaska posljednjeg album, Simbol za sunce (2017), ova jedinstvena glazbena institucija fanatično je predstavljala svoju mnogoljudnu koncertnu inkarnaciju odnosno pjesme koje su neupitno obogatile hrvatsku kulturnu baštinu, baš kao što su i širile okvire čak nekoliko glazbenih žanrova posljednjih gotovo tri desetljeća postojanja.

Uvijek u nekom svojem filmu, u svojem tempu, Mayalesi su vozili izvan trendova i klike, posvećeni isključivo vlastitom instinktu te virtuoznoj glazbenoj igri i eksperimentiranju. Preslušavanjem Domovine jasno je da Mayalesi nastavljaju jahati u svojim epskim prostranstvima, u atmosferama koja mirišu na vremena kada su se albumi slušali u jednom dahu, od korice do korice.

I ovaj album nosi neku svoju intrigu, zagonetan koncept isprepleten kroz stotine glazbenih slojeva, provučen kroz čarobne melodija i otpjevan kroz lucidne tekstova koji zovu slušatelja da sjedne i prepusti se otkrivanju domovine iz zaigranih glava Mayalesovih autora.

I na ovom albumu nastavlja se dobra navika suradnje s različitim umjetnicima - s dugogodišnjom suradnicom benda Ivanom Starčević, novom zvijezdom scene Mary May, odnosno duet koji je vođa benda, autor i pjevač Petar Beluhan, realizirao s Aljošom Šerićem.

Ovoga puta Mayalesi su na izradi svojeg vizualnog identiteta surađivali s fantastičnim mladim umjetnikom Vicom Tomasović.

"Domovina" je utočište od svih zala kojima smo izloženi i koje trpimo u onoj stvarnoj domovini i od ljudi koji njoj i nama namjerno nanose zlo. U toj "Domovini", zakrivajući se od izvanjskog svijeta, beskrajno je ugodno uživati jer posrijedi je nadnaravni komad psihodeličnog popa čiji boje i zvukovi, melodije i ritam, čak i kad su Beluhanovi stihovi tužni i sjetni, a ima i takvih, otplavljuju bol, čemer i jad, ne samo autora nego i slušatelja. Tom izvanjskom pesimizmu efekno je suprotstavljena glazbena uznositost’, napisao je Aleksandar Dragaš za Jutarnji list o novom albumu.