Uoči koncertnog programa Gradskog komornog orkestra Šibenik za rođendan Arsena Dedića, odlučili smo porazgovarati s jednim od violinista orkestra Markom Čubrićem. Uz svoju ljubav prema klasičnoj glazbi priča nam o iskustvu studiranja fizike na PMF-u u Zagrebu, zanimljivim eksperimentima i drugim dogodovštinama koje ga prate kada živi tako eklektičan život.

Program rođendanskog koncerta u petak 28. srpnja počinje u 21 sat ispred ulaza u Muzej grada Šibenika. Ulaz je slobodan i pozivaju se svi ljubitelji Arsenove glazbe.

Koji program spremate za sutrašnji koncert?

- Isključivo se pripremaju Arsenova djela, osim zadnje stvari koju vam neću odati. U prošlosti smo isto to uključili u program i publici se jako svidjelo, osobito turistima. Uvodna špica koncerta će naravno biti uvodna špica Glembajevih, uključit ćemo i velik dio Arsenovog filmskog repertoara, kao što je Jedrima oko svijeta iz Prosjaka i sinova. Ostatak neću odavati, ali će program biti popraćen i s više solista. Primjerice, Katarina Maja Sams na flauti, Amerikanka šibenskih korijena koja i prošle godine sudjelovala, Marijeta Dugopoljac kao mezzosopran i Lucija Stanojević jako, jako talentirana violinistica te Antea Čvorak na violončelu.

Kako se biraju djela za repertoar?

- Pa možemo reći da se za ozbiljnije stvari pita takozvane 'starješine' orkestra. Oni su stalni članovi pa time valjda zaslužuju biti odgovorni. Mi mlađi nismo uvijek u Šibeniku zbog faksa i slično pa nismo uvijek tu, ali ja polako postajem permanentni član. Inače, prof. Jure Celić, naš dirigent, sam pronalazi djela, iako sam i ja par dijela predložio koja su bila prihvaćena za koncerte. Npr. Corellijev božićni koncert koji nismo smjeli zvati 'božićni' jer nije bio Božić. I ne, nije Buba Corelli.

Kakva je unutarnja dinamika orkestra?

- U sekciji u kojoj se ja nalazim, prve violine, su većinom studenti koji dolaze pomoći, slično kao ja, pa ne pričam baš s mlađima.

Ali imaš samo 20 godina!

- Da, ali mlađi članovi imaju 14.

Jesi li onda bliži ovima od 14 ili 40?

- Mentalno? 48. Dalek je put od prvih do trećih violina gdje su naši najmlađi članovi. Nemamo viole jer nitko ne uči viole, bilo ih je dok samo bio u osnovnoj glazbenoj školi, ali ne više baš. Znao sam dvije osobe koje sviraju violu, jedna je bila baš skroz u tome, a druga je 'ispala' violina. Ima ta jedna fora. Učiš violu, onda uđeš u, recimo, komorni orkestar kao viola. Onda se kreneš penjati, dođeš do Zagrebačke filharmonije, pa bečke ili berlinske. Što sad nakon toga? Što je sljedeće? Druge violine u Gradskom komornom orkestru Šibenik.

Zašto baš violina?

- U osnovnoj svi prvi put dobiju onu knjigu iz glazbenog i u sklopu toga, naše davne 2009., smo dobili 3 CD-a. Dva su bili one dječje pjesmice, a jedan je bio sama klasična glazba od čega su mi u uho zapela Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Tada smo dobili Internet, ne više telefonski, pa sam mogao koristiti YouTube i Google. I ja znam da se djelo zove Proljeće, ja upišem 'proljeće' i dobijem 'Proljeće je, a u meni nemir, od sreće bih zagrlio svemir.' Dodao sam onda 'proljeće violina' i tako sam otkrio Vivaldia i u tom procesu i Beethovena koji me strašio jer je izgledao ljut na slikama. Osoba koja svira violinu može svirati Četiri godišnja doba za razliku od viole i violončela, mislim mogu, ali je original za violinu.

Jesi li do sada skladao svoja originalna djela?

- Morao sam u sklopu srednje glazbene škole skladati jer je to jako važna sposobnost za razumijevanje polifonije. Bez kompliciranja s glazbenom teorijom, to je skladanje gdje je svaki glas sam za sebe. Takve dvije skladbe su potrebne za proći srednju glazbenu, što stavlja veći pritisak ljudima. Imam te dvije skladbe, ali ne zatvaram vrata mogućnosti nekih budućih projekata.

Misliš li da je u Šibeniku scena klasične glazbe malo zapostavljena ili da nema veliku publiku?

- Ima publike! Na koncerte poput ovog možda čak i nisu uglavnom Šibenčani. Ovaj koncert je na otvorenom, ispred gradskog Muzeja pa slušatelji većinski budu turisti ili građani u prolazu koji ostanu do kraja programa. Za kazališne koncerte ima solidan broj ljudi koji dolaze na sve ili bar većinu kada je Komorni orkestar u programu. Stvar je i u tome koja je klasična glazba u pitanju. Ako je sakralna, publike uvijek ima jer svi žele ići na misu, većina Šibenčana je ipak još uvijek katolički osviještena. I ja sam sam surađivao s katedralnim zborom više puta. Što se ostale klasične glazbe tiče… Šibenik ima oko 30.000 stanovnika, ako 0,5% sluša to je već puno, 150 ljudi ne popuni možda kazalište, ali popuni crkvu. To je i bez publike lojalne orkestru i njihovim članovima. Nije ni rijetkost da ljudi koji žele podignuti sliku o samom sebi da se prvo pokušaju kulturno uzdignuti. Kako? Klasičnom glazbom.

Nabrojat ću ti par poznatijih skladatelja pa reci misliš li da su podcijenjeni, precijenjeni ili točno gdje trebaju biti? Beethoven.

- Možda malo precijenjen. Općenito je bio jako koristan za razvoj glazbe, ali ga ljudi znaju samo po Petoj simfoniji i Moonlight sonati. Istina, nitko ga nije mogao nadmašiti u simfonijama, ali to ne znači da je on sad tu šef.

Brahms.

- Tko sluša Brahmsa osim ljudi koji su baš u klasičnoj glazbi? Njega znaš po dvi stvari: mađarskim plesovima i uspavanki.

Bach.

- On je doslovno šef i ljudi znaju da je šef. On je toliko toga napravio, ali je imao toliko malo vremena, na neki način. Aktivno je radio u crkvi za jako malu plaću, znači mini proleter, a pisao je kantate svaki dan. Sve što je skladao je skladao sam. Sam je i radio prijepise nota. Sve fuge koje je radio da budu matematički teške, sam je radio. Pokušao se pridružiti matematičkom društvu, nisu ga baš prihvatili kao nekog matematičara jer je ipak bio glazbenik. U svoje vrijeme nije bio ni prihvaćen kao skladatelj, nego kao orguljaš. To neće proslaviti nikog. Reci mi jednog poznatog orguljaša koji nije bio i skladatelj.

Čajkovski.

- On je onako, možda malo precijenjen. Jednostavno, kako sam ja barokni ljubitelj, ovi tu moderniji, koji su jako poznati ljudima mogu biti vrlo lagano pretjerani. Nije bio ništa posebno. U to vrijeme su se već koristili topovi u skladbama pa nije ništa posebno što ih je imao u svojoj 1812 uvertiri koju je usput mrzio. U njegovo vrijeme je bila previše 'pop'. Bila je previše popularna, a ne umjetnički osviještena.

Paganini.

- On je bio đavao. Ne jer je navodno napravio ugovor s đavlom, nego ako mu pogledaš skladbe bile su… zanimljive. Više je virtuoz, a ne skladatelj.

Mozart.

- Jedina njegova stvar koja mi se zapravo sviđa je Requiem. To je jedina stvar koju je radio… u kojoj je zapravo bio… čovjek. Ostalo je bilo 'ah idem nešto napraviti iz smijanja.' Nakon nekog vremena shvatiš njegov stil pa ti stane biti interesantan. Bacha uvijek možeš prepoznati da je Bach, ali uvijek ima nešto drugačije.

Spomenuo si kako je Bach pokušao pridružiti matematičkom društvu. Možemo li reći da je tvoja ljubav prema fizici, matematici i drugim prirodoslovnim predmetima nekako povezana s glazbom?

- Zato su mi renesansna i barokna glazba interesantne. Renesansna se bavi pravilima, a barokna 'kako ćemo prekršiti ta pravila, ali da sve bude dobro.' Ako je renesansna glazba matematika, barokna glazba je neka vrsta fizike koja primjenjuje matematiku. 

Kako uspiješ balansirati aktivno bavljenje glazbom sa studiranjem fizike na PMF-u u Zagrebu? Ne može biti jednostavno.

- Zapravo je vrlo jednostavno. To je ciklus, u komornom sam aktivan kada sam u Šibeniku, što znači da si mogu potpuno izolirati sustav kada studiram. Nažalost, moje se samostalno sviranje violine malo 'umrtvi' za vrijeme ozbiljnijih procesa na PMF-u, ali brzo 'oživi' čim ti periodi prođu.

Bismo li mogli reći da, kao Vivaldijevo Proljeće, 'procvjetaš' kad nemaš ispite?

- Pa mislim, više krenem igrati igrice, u zadnje vrijeme stratešku igru Europa Universalis. To je isto dio procesa.

Radite li praktične eksperimente u sklopu predavanja na fakultetu?

- Imali smo jedan eksperiment gdje smo s malim topom gađali plišanog majmuna. Kad god ima neki problem treba ga vizualizirati. Npr. ako dijete želi kamenom pogoditi goluba na grani, klasična dječja zlovolja, gdje treba ciljati? Ravno u goluba ili nešto drugo? Malo iznad je odgovor, jer treba uračunati da kamen počne padati. Sada, ako želi pogoditi goluba koji je u slobodnom padu treba li ciljati malo ispod goluba? Treba ciljati ravno u goluba jer se opet uračuna pad kamena. Taj princip koriste i profesionalni snajperisti, računaju pad metka. Dakle, naš eksperiment s majmunom izgledao tako da smo plišanca zakačili za strop učionice pa pustili u slobodni pad dok smo ciljali na njegovu početnu poziciju i pogodili bi ga dok bi bio u procesu pada. Je da svaki put nismo bili uspješni pa smo ostavili tragove po zidu, ali to je fizika.

Radiš li na nekom ekstra projektu izvan same nastave?

- Neki od mojih kolega su već napravili detektor elementarnih čestica. Imamo i praktikume gdje radimo isključivo praktične stvari. U svrhu investicije fakultetskih fondova mogu se prijaviti natječaji i prošlosti je netko uspio dobiti funkcionalan teleskop kojeg nije mogao montirati na stalak jer nije znao kako funkcionira. Potpuno se slučajno dogodilo da je jedan moj kolega bio amaterski astronom te je mogao sastaviti taj masivni teleskop. Tako da se sada s krova PMF-a može vidjeti svaki individualni odašiljač na zgradi HRT-a, Medvedgrad, Jupiterovi mjeseci itd. Možemo i pomoću Venere pokazat da se Zemlja giba oko Sunca, dok neki ljudi rade malo jednostavnije pokuse kao što je računanje radijusa Zemlje. To se sve da relativno precizno izračunati, greška nam je bila između 5% i 10%.

Smatraš li se više glazbenikom ili fizičarem?

- Ja sebe smatram osobom koja puno priča.

Uz orkestar i faks pretpostavljam da ti ne ostaje puno slobodnog vremena. Kako ga provodiš?

- Slobodno vrijeme mogu trošiti na to kako bi organizirao Hrvatske željeznice. Nisam zapravo toliki ljubitelj vlakova kao vlakova, već organizacija željeznica. Što je smiješno za Hrvatsku, ali ako funkcionira funkcionira. Bar dovoljno funkcionira da se mogu dovesti do Šibenika iz Zagreba. Zapravo, organizacija bilo čega mi je zanimljiva, iako ni sam nisam baš organiziran. HŽ mi je doslovno mala puzla, minigame. Ako ikada imaš problem prijevoza u Zagrebu, mogu ti pomoći, ne voziti jer ne vozim, ali znam najoptimalnije tramvajske rute po gradu. Volim pomagati i izgubljenim turistima u vlakovima, doslovno sam pomoć kontroloru. Ljudi se ne znaju snaći, to im je najveći problem.

Jednom mi je bilo dosadno pa sam računao kolika je bila temperatura u Titanu kada je implodirao. Netko je pretpostavio da je temperatura bila jednaka temperaturi Sunca, što je nemoguće. Kao moguće je, ali ne za takav tlak. U detaljnijem razgovoru s profesorom sam zaključio da ima dodatnih inercijalnih sila koje nisam uračunao. Greška bi bila oko 1500 kelvina što nije puno u ovom kontekstu, bar za inženjere.

Koje klasične skladatelje preporučaš ljudima koji do sada nisu bili izloženi takvom žanru?

- Sve ovisi o osobnosti slušatelja. Ako je netko živahan preporučuju se talijanski skladatelji kao što je Vivaldi. Ako ste previše metodični najbolje opcije su njemački barok. Kaotični? Definitivno Rusija. Za romantične duše ide sva klasična glazba. Za smirenu atmosferu definitivno preporučam Corellija, a za točno suprotno Bubu Corellia, ne zapravo, ali kužite šalu. I jedan savjet: ako se ikada žurite negdje slušajte bilo koji njemački marš. To ja radim.