Iako Ivi Spahiji otkad se pojavila na sceni vole tepati da je 'šibenska Tina Turner', ona će kazati da je samo jedna Tina na planeti. Kako god, njezine vokalne sposobnosti i energija kojom zrači ne prolaze nezapaženo, a ove godine ova studentica sestrinstva debitirat će na Večeri dalmatinske šansone.

Iva je studentica koja uz studij pjeva sa svojim bendom, a pjevanjem se bavi od malih nogu. To i ne čudi jer glazbom joj se bave i roditelji.

- Pjevanjem se bavim od malena, 10 godina u 'Zdravo malenom' nije mala stvar (smijeh). Na binu sam prvi put izašla s 18 godina, od tad počinje moja pjevačka karijera. Nekad je sve to teško i naporno za uskladiti, ali kad nešto voliš onda se sve uspije. Mama pjeva u 'Kolu' i katedralnom zboru 'Laudantes' i od nje smo naslijedili talent. S tatom su počeli moji nastupi na binama, ali svoj put nastavljam sama. Naravno, oni su uvijek tu uz mene i moj vjetar u leđa- priča nam Iva.

Ove godine nastupit će na Večeri dalmatinske šansone, prvi put svoj na svome pred svojima, kaže. Oduvijek je htjela biti dio Šansone i tog projekta, a publici će se predstaviti s pjesmom ' Ni juga ni bure'. Pjesma je, kako nam otkriva, priča o našim pomorcima, mornarima i ribarima koji su udaljeni od svojih najmilijih mjesecima, a samo njihove obitelji znaju kakve su zore i neprospavane noći dok su ih čekali da se vrate. Napisao ju je Neno Ninčević, uglazbio i aranžirao Branimir Mihaljević, a odsvirao i producirao tim vrhunskih glazbenika

- Šansona je ipak malo drugačiji 'đir' od mojeg. Ja sam na bini stvarno svoja na svome, volim energiju, volim dati sve od sebe, animirati publiku, raspjevati ih i da je zabava. Na ovom nastupu sigurno će biti malo treme, ali one pozitivne i uz podršku obitelji, momka i prijatelja sve će biti lakše. A publika od mene može očekivati da ću nastup odraditi svim srcem i uživat će u jednoj rasnoj mediteranskoj baladi – kaže.

Glazba je prati cijeli život, ali na pitanja može li se od nje i živjeti kaže ne.

- Glazba se živi, za glazbu se živi, ali od glazbe se ne živi, pogotovo u malim sredinama. Ja bih voljela od nje i živjeti, ali sam realna, pa sam ipak odlučila uložiti i u svoje znanje, a sutra i u svoj kruh, ako ga od glazbe ne dobijem. Zato sam i upisala studij za medicinske sestre. To je posao koji volim jer tako pomažem ljudima. Ovo je moje ustvari lijep spoj - medicinom liječiti tijelo, a pjesmom dušu. U to sam se uvjerila dok sam neko vrijeme radila u Rehabilitacijskom centru Roman obitelj gdje sam vidjela da uz medicinsku terapiju i lijepu riječ, također i poneki otpjevani stih tim ljudima se zna olakšati njihovo stanje. Pa zar ima išta ljepše za pacijente od raspjevane medicinske sestre. Svaka injekcija manje boli, priznajte – smatra.