Iako je na sceni više od dva desetljeća, ovaj zagrebački artist ne prestaje biti autentičan, intrigantan i istinski predan muzici koju izvodi pred plesnim podijem, a takvim ga je doživjela i publika Tunela prilikom njegova zadnjeg i dosad jedinog gostovanja.

U priču o hrvatskoj elektronici upleo se u prvoj godini ovog nervoznog stoljeća ilustrirajući te prve stranice, sve deblje knjige o sceni, svojom fascinacijom industrial technom i britanskim hard-groove zvukom. Često je u toj ranoj fazi nastupao po zagrebačkim klubovima bruseći mračni, ‘mozerovski sound’ na klupskim večerima ‘Force & Form’, ‘Morephonic’ i drugdje gdje, uz prisustvo epizodnih igrača kao to su Ken Ishii, Pascal FEOS, Deetron, Rino Cerrone, Funk D’Void, Phil Kieran, Billy Nasty, Valentino Kanzyani, Henrik B i drugi jaki likovi iz tog minulog vremena.

U drugom desetljeću nervoznog stoljeća privremeno je ugasio motore, boraveći onkraj scene, a zadnjih godina opet je tamo gdje želi biti; gdje može biti autentičan, intrigantan i predan svojoj životnoj ovisnosti – isporučivanju plesačima ‘mozerovskog sounda’.

Njegov muzički organizam odavno je odbacio žanrovske kompase, a njegov interni sat, metronom ili ako baš hoćete ‘tik-tak’, uštimao se s godinama djelovanja da usprkos trendovima, ili baš njima na radost, kuca po svome, onako kako artist kroz membranu vlastite duše i uma čuje otkucaje svoga srca.

Naredni Subliminal, to se sad već smije izustiti i na glas svakome reći, bit će noć usaglašavanja unutarnjih satova dvojice artista i odolijevanju kakofoniji nervoznog stoljeća, toj nesnošljivoj buci od posrtaja jedne gotovo nebitne civilizacije koja se smatra većom od svemira.

Subliminal, podsjetimo, klupski je program šibenskog DJ-a i rezidenta Tunela Ante Dugopoljca (Santiago Batacosta, PaleolitiK) koji ide jednom mjesečno uz gostovanja interesantnih dj-a po izboru Batacoste.