"Sono koloro" bio je svjetski proizvod još kad je prvi put izveden 2016. u šibenskom kazalištu. Pa je ponovljen i iduće godine u istom prostoru, onda i u splitskoj Kocki 2019. i na Baroneu 2020.

U četvrtak, 14. travnja, "Sono koloro" opet se priprema za šibensku publiku, u Kuću umjetnosti Arsen.

Iza svega stoji šibenski bend The Fogsellers, odnosno glazbenik Mirko Rak/Fikcio Monger, a koncept uključuje live izvedbu i svjetlosne projekcije. Fogsellersi, dakle, sviraju, a kreativci iz riječkog studija Tetraparalelopiped osmišljavaju projekcije.

- Ove godine ćemo uvesti nešto novo, jer uvijek slušam neka grintanja da nema vokala. Zato će sad biti vokala, ali u službi instrumenta. Zvao sam Natašu Cvitan, ona će solirati glasom uz aranžman na gitari i elektronsku podlogu - kaže nam Mirko, odnosno Fikcio.

I neće samo Nataša Cvitan proizvoditi zvuk glasom, radit će to i poznati zadarski beatboxer Sandro Slamar.

Osim njih, na bini će biti i standardna postava Fogsellersa: Josip Palinić na bubnju, Luka Mrša na trubi, Ivan Ković na gitari te Mirko Rak na nekim svojim što čudnim što normalnim instrumentima.

Bend će izvesti 12 pjesama, od kojih je četiri skladano ekskluzivno za koncert u Arsenu.

Što se tiče projekcija koje će biti prikazivane iz dva projektora, čini se da ekipu iz Tetraparalelopipeda "ove godine pucaju krugovi". Tako tvrdi Rak.

- Da, pucaju iz krugovi, a bilo bi i glupo da se forsiraju kvadrati ili trokuti budući da u Arsenu postoje one latice. Taj prostor mi je na više način primamljiv, jedino mi je bilo malo prekongresno kad sam vidio kako su posložene stolice pa je odlučeno da se ipak postave i stolovi i da bude atmosfera kabarea.

Krajnji cilj projekta, zapravo želja Mirka Raka, jest da se projekt "Solo koloro" izdvoji od Fogsellersa i živi neki svoj život.

- Bilo bi idealno kad bi se te pjesme aranžirale za orkestar pa da tako, uz bend, odradimo turneju po kazalištima. To je ideja i želja.

Cijeli će "Sono koloro" nastup biti s vremenom postavljen na YouTube, a mi vam stavljamo na uvid premijernu izvedbu u šibenskom kazalištu iz 2016. godine. Ispod videa pročitajte i osvrt na taj koncert od prije šest godina iz pera gorepotpisanog novinara, objavljenog na portalu Tris.

Sono Koloro: The Wall na šibenski način

Kazališna dvorana bila je skoro do kraja popunjena, unatoč činjenici da smo svi baratali samo skromnim informacijama da će svirati jedan svima poznat bend i da će biti nekakvih videoprojekcija. Nema veze, valja nam na sve ići, jer po svemu sudeći čeka nas sušno ljeto, bez obzira na glasinu o „velikom bendu“ koji stiže na sv. Mihovila. Toliko velik da zaboravimo na totalno pop-kulturno urušavanje grada, sigurno neće biti.

Elem, Sono Koloro. Nije to bilo tek tako, samo bend + projekcije. Mirko Rak, osnivač FogSellersa, napisao je desetak svježih autorskih instrumentala, čista nabrijana floydovština, a riječki videokreativci jednostavno nazvani „Tetraparalelopiped“ bili su zaduženi za vizualni dio priče. Projekcije su se rastezale od stropa, preko stražnjeg zida na bini do tri platna oko kojih su bili raspoređeni članovi FogSellersa i njihovi gosti.

Bend je stalno bio u polumraku, namjerno se povukavši pred slikovitim apstrakcijama, koje su pokušavale pratiti ritam. FogSellerse umalo su desetkovale zdravstvene nedaće; trubač Marijan Kuvačić nije bio u stanju doći, a basist Vojislav Marković sat, dva prije nastupa pohvalio se izmjerenom temperaturom od 39,7 stupnjeva. No, izdržali su. Prema viziji Mirka Raka, performans zvan Sono Koloro zamišljen je kao gradirajuća glazbena slika u koju se postupno ugrađuju efekti, bubnjevi, harmonika, gitara i truba.

I došlo se do nekoliko vrhunaca, a i držalo je vodu punih sat vremena. Onih dodatnih pola sata možda je bilo malo previše; čula su ti konstantno napadana, a nemaš mogućnost prošetat po dvorani ili otići na šank. Zarobljen si, a ispred tebe se odvija cijeli mali „The Wall“. Koncentracija neumitno padne, no sve je to već pomalo cjepidlačenje. Eksperiment je, u svakom smislu, uspio, publika je bila zadovoljna. Većina je bila voljna otići i na after, a i to nešto govori.