Kako je o prvom dugometražnom ostvarenju Tomislava Radića pisao filmski kritičar Nenad Polimac – za gledatelje koji su u jesen 1972. prvi put imali prilike vidjeti "Živu istinu", već je uvodna scena bila popriličan šok. O kojoj se sceni radi možete provjeriti sami, ove subote, 12. lipnja, u Kući umjetnosti Arsen od 20:30 sati.

"Živa istina" bila je veliki događaj u tadašnjoj kinematografiji, otkrila je izvanrednu glumicu, iznimnoga filmaša, a imala je i sve najmodernije što je Zagreb u to doba mogao ponuditi – od tipografije Mihajla Arsovskog na uvodnoj i odjavnoj špici do pjesama Arsena Dedića. Ovo izrazito modernističko ostvarenje realizirano je po uzoru na "stil direct cinema", uz utjecaje njujorške škole i predvodnika američke nezavisne scene Johna Cassavetesa te Jean-Luca Godarda i francuskog novog vala.

Iako se i ranije pojavljivao u filmovima, tek je u "Živoj istini" Arsen Dedić sam sjeo na mjesto skladatelja. S jednim 'ali': Radić je "Živu istinu" zamislio bez glazbe. Ipak, kako piše muzikologinja Irena Paulus, u dvije sekvence filma glazbena "pomoć" je bila neophodna, a odmak od realnosti u "pomaknutu realnost" bili su veliki poticaj mašti pjesnika-pjevača-skladatelja Arsena Dedića.

Iako u većini filma prevladava tzv. direktni ton, Radić je, kako bi postigao svojevrsnu emocionalnu poantu, dvije scene potpuno podložio Arsenovim pjesmama, "Takvim sjajem može sjati" i "Baladi o prolaznosti", sa sugestivnim stihovima: "I ostali smo tako / kraj odlazeće vode / nerazjašnjeni sasvim / i pomalo van mode."

Uvod u film dat će Juraj Kukoč, filmski kritičar i viši filmski arhivist iz Hrvatske kinoteke u razgovoru s koordinatoricom filmskog programa, Jelenom Svirčić.

Ulaznice za projekciju mogu se osigurati kupnjom online na službenoj web stranici Kuće umjetnosti Arsen, na blagajni sat vremena prije početka programa ili u City Pointu šibenskih tvrđava u redovnom radnom vremenu.

Cijeli filmski program u lipnju pogledajte na kucaarsen.hr.