Kinoklub Šibenik od 12. do 26. siječnja u suradnji s Veleposlanstvom Republike Azerbajdžan u RH, Hrvatsko-azerbajdžanskim društvom prijateljstva i Hrvatsko-azerbajdžanskim gospodarskim i kulturnim centrom CASPI organizira program suvremenih azerbajdžanskih filmova koji čini ukupno pet filmskih naslova.

U srijedu, 12. siječnja, program otvara kratkometražni film Posljednji (2014) redatelja i scenarista Sergeja Pikalova koji je nadahnuće u kreiranju ovog filma pronašao u životnoj priči svoga djeda, veterana Drugog svjetskog rata. Film prikazuje posljednjeg azerbajdžanskog ratnog veterana, starca koji je nadživio svoju suprugu, djecu i prijatelje, ali ipak nije bio usamljen. Film je dobitnik nagrade Zlatna mačka za najbolji inozemni film na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Izmiru.

Neposredno nakon publika će moći pogledati kratki film Murada Abiyeva Pas koji pije morsku vodu (2017), nagrađivanog na festivalu u Kolkati, Moskvi, Kazanju i Los Angelesu. Klasična ženska priča o izdaji i samoći vješto je koncipirana kao cjelina mozaičke dramaturgije i naracije u kojoj se različita vremena odigravanja pojedinih segmenata skladno prepliću.

Zatim, 19. siječnja šibenska publika moći će pogledati dugometražnu dramu Voćnjak nara (2017) suscenarista i redatelja Ilgara Najafa. Inspiriran dramom Višnjik A. P. Čehova, film prati rasipnog sina koji se vraća kući nakon 12 godina. Obiteljska drama sugestivnog poetskog realizma, smještena u slikoviti ruralni krajolik, govori o nedjelima koji tinjaju ispod površine prividne nevinosti. Film je bio predstavnik Azerbajdžana u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja na dodjeli Oscara 2018. godine.

Posljednjeg dana programa, 26. siječnja, na rasporedu je kratki film Araf (2016), majstorska meditacija o boli i patnji, scenarista i redatelja Fidan Jafarove i Tofiqa Rzayeva. Duboko u planinama natopljenim kišom, obitelj zarobljena u neposrednoj blizini neobjašnjivog rata očajnički se bori za opstanak. Klaustrofobična atmosfera protkana igrom svjetla i sjene, zapanjujući prizori kiše, tutnjava grmljavine te mnoštvo simboličkih prizora naglašavaju uznemirujuću melankoliju koju rat ostavlja za sobom. Simbolizam filma vidljiv je i u samome naslovu jer „Araf“ označava čistilište.

Program završava kratkim filmom Jedan na jedan (2014) redatelja Ismaila Safarlija. Film naglašava ljepotu ne samo tamo gdje je ona očita – u krajoliku regije, već i na licima ljudi, u načinima na koji se ponašaju i drže na okupu, unatoč njihovim teškim životima. Prema riječima redatelja, film predstavlja uvid u svijet koji su zamislili dječaci okruženi sveobuhvatnom samoćom, gdje je jedina perspektiva – pogled na planinu na horizontu. Safarli na lokalni način gleda prilično pesimistično te naglašava kako je film svojevrsna priča o uništenim snovima, za koje mladi protagonist još ne zna.