Ovaj emotivan i potresan film ljetos je na Pulskom filmskom festivalu osvojio nagradu Kino mreže zbog ‘iznimnih glumačkih ostvarenja i visoke razine estetske vrijednosti u prikazu kulture nasilja unutar patrijarhalnog društva i ukazivanju na tragične propuste pravosudnog sustava’, kako stoji u obrazloženju odluke.

Tina (28) živi u naizgled idiličnom braku u gradu na jadranskoj obali. Ona je domaćica koja brine o šestogodišnjoj kćerkici, dok njen suprug Frane (32) zarađuje za obitelj. Njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju da završi fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Unatoč prvotnom pristanku i podršci, Frane počinje pokazivati negodovanje koje se na početku svodi na sitne sabotaže. S vremenom, sukobi postaju sve češći, a svađe sve nasilnije.

Tematika filma je aktualna, ali razlog vjerojatno nije to što obiteljskog nasilja prije nije bilo, samo nije bilo društvenih mreža, nije bilo toliko vidljivo i nije se toliko pričalo, a s time se slaže i redateljica Vanja Juranić. 

- Rekla bih da je razlog to što se nije javno govorilo i pazilo se što će susjed reći, svi smo morali biti lažni uzori drugima i potisnuli smo svoje tamne strane, ali mi smo željeli pričati baš o njima. Važno je govoriti o nasilju, femicidu, svim tragedijama koje se događaju oko nas kako bi ukazali da se stvari moraju mijenjati. Sjetila sam se Ibsena koji je 1879. godine rekao, kad je napisao Kuću lutaka, da žena u sadašnjem modernom društvu ne može biti svoja budući da društvom upravljaju muškarci. Dakle, on govori o tadašnjem modernom društvu, a tako je i danas.

Film je u kratko vrijeme izazvao veliki interes javnosti pa je tako i šibenska premijera rasprodana. Odlično je da se otvara vječno zanemarena tema obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. Pomalo je tužno da javnosti trebaju film, statusi Ide Prester i fotografije premijere sa zvijezdama da bi se opet pokrenula priča.

Glavna glumica Tihana Lazović ističe kako je izuzetno zahvalna i sretna jer su ljudi prepoznali film kao nešto što treba pogledati. To nije komedija niti film koji će vas zabaviti. 

- Sudeći po reakcijama publike na premijeri, to je film koji vam ostavlja nekakav grč, otvara pitanja koja nije ugodno postavljati, a moramo ih postavljati. Problematizira ono o čemu još uvijek premalo pričamo i okrećemo glavu, a to je obiteljsko nasilje. Voljela bih da film otvori dijaloge i konstruktivne kritike. Žrtve nasilja trebaju pomoć i podršku, a društvo ih uglavnom ne sluša i ne vjeruje im. Često se postavljaju neobzirna pitanja poput ‘zašto nije otišla’, a ovaj film daje odgovor upravo na to pitanje.

Radnja filma smještena je u Zadar i inspirirana je slučajem Ane Magaš, ali ovo nije film samo o njoj, pojašnjava redateljica.

- Tako je, to nije priča o Ani, ali taj slučaj je bio poticaj da krenem u tom smjeru. Iziritirala me i naljutila presuda koja je bila šovinistička, mizogina i patrijarhalna. Film nije o Ani i ne želim davati publicitet tom slučaju, odnosno nasilniku jer ima puno žena koje se bore s nasiljem, a nemaju snagu niti podršku da progovore otvoreno. Film je bio inspiriran i drugim slučajevima, ali i iz vlastitog života. Svi smo iskusili patrijarhat.

Ipak, naviknuli smo okretati glavu. Ne vidimo probleme ili ih ne želimo vidjeti, slaže se glumica koja igra Tinu.

- Film je inspiriran svim slučajevima o kojima čitamo u crnoj kronici. Statistike su jezive. Ovo je priča o sudbinama žena koje su na bilo koji način proživjele nasilje, a ono nije samo fizičko, odnosno ono koje se vidi, ono dolazi u raznim oblicima, od ekonomskog do psihičkog, tako da je riječ o filmu za sve žene koje smo iznevjerili kao društvo. Ljudi kad zamišljaju žrtvu zamišljaju slabu ženu, ne vjeruju da se zlostavljanje može baš njima dogoditi.

Lazović dodaje kako je osjećala veliku odgovornost igrati žrtvu nasilja. Bilo joj je važno Tinu ne portretirati isključivo kao žrtvu, kako to volimo stereotipno zamišljati. 

- U filmovima su žene često samo dodaci. Moja Tina je hrabra i znatiželjna, ona ima snove i nade kao svaka druga mlada žena. 

‘Samo kad se smijem’ bavi se onime što je prethodilo nasilju, ali ne prikazujete samo fizičko nasilje. Suprotno od onoga što u javnosti možemo vidjeti, ili čitati, kaže redateljica.

- Ne želim promovirati nasilje u nikakvom obliku, ali za potrebe filma psihičko nasilje radi dramaturgije treba prikazati. Mladi su danas izloženi fizičkom nasilju na internetu, igricama, filmovima i društvenim mrežama. Kad je pak riječ o scenama gdje ljudi vode ljubav, e to se ne smije gledati. Veliko licemjerje je da se svi slažemo oko problematike, ali malo ljudi želi nešto konkretno napraviti.

Vanja Juranić se dotaknula i aktualne teme ‘cancel kulture’ i starijih filmova, koji po današnjim standardima nisu prihvatljivi, ali smatra kako su i dalje važni.

- Živimo u naprednom društvu, a ne znamo osnove komunikacije i što su zdravo postavljene osobne granice. To je narativ koji se odražava i u filmovima. Ima dosta starijih kultnih filmova koje smo svi gledali, u kojima je normalno da se sa ženom komunicira na patronizirajući način, da su žene na kraju filma nagrada glavnom muškom liku ili da su šale isključivo na račun žena, no to danas više ne prolazi. Sad mi pada na pamet Scorsese kojeg obožavam i film Goodfellas koji je genijalan, nedavno sam ga opet gledala po ne znam koji put, no takvi likovi sa mnom više ne komuniciraju. 

Patrijarhat, pogotovo u Dalmaciji, odnosi moći među spolovima i naučene uloge nešto je s čime se treba ozbiljno uhvatiti u koštac. Sve kreće iz obiteljskog doma, ali i škole imaju veliku ulogu. Redateljica smatra kako se obiteljski patrijarhat teško mijenja

- Većina žena prisiljena je usvojiti patrijarhat kako bi mogle funkcionirati u današnjem svijetu. Ali tome se moramo oduprijeti ako želimo živjeti u sretnijem društvu. Teško se suočavamo sa strahovima, ljudi se uglavnom ne žele mijenjati, puno je lakše bez kritičkog razmišljanja preuzeti obrasce ponašanja, no to nas dovodi do tupila. Hijerarhija unutar obitelji postavlja se skoro pa instinktivno. Vrlo često već u obitelji iskusimo neku vrstu diskriminacije. Bitna je obiteljska podrška, i podrška društva, tada je puno lakše zauzeti se za sebe i uspostaviti zdrave osobne granice.

Odnosi na setu bili su jako važni, zato je posebna pažnja posvećena castingu glumaca. Redateljica je razgovarala sa svima o njihovim iskustvima s nasiljem.

- Kad se radi film s temom koja je izuzetno bitna i o kojoj se treba progovarati, a to se rijetko radi, autor ima veću odgovornost. Bili smo toga jako svjesni, a koliko je ta odgovornost velika, govori činjenica da kad sam radila casting, prvo što sam pitala glumce je jesu li proživjeli fizičko obiteljsko nasilje i u kojoj mjeri je to utjecalo na njih. Dosta ih je podijelilo svoja privatna iskustva, bilo je važno da ljudi koji rade film budu osviješteni. Obiteljsko nasilje je prevažna tema da se ne bi bavili njome. Bitno je da žrtve znaju da nisu same i da imaju podršku. Moramo težiti ka inkluzivnom društvu i promjene su jedini način da to postignemo. Koliko god promjene bile zastrašujuće, ostanak u komfornoj zoni je smrtonosan.

Tihana Lazović ima samo riječi hvale za takav pristup, kaže da je redateljica Juranić izuzetno pametna i nježna.

- Zbilja nas je voljela i štitila na setu što je jako važno kad radite film koji nije ugodan. Slavko je divan partner, ne vjerujem da bi napravili ovakav film da si nismo vjerovali.

Iako je premijera koja će se održati u subotu rasprodana, pratite stranicu Kuće umjetnosti Arsen za raspored projekcija.