"Bilo je užasno, a ono što je cijelo iskustvo učinilo još gorim je to što mi je bilo vrlo neugodno govoriti o tome", napisao je u kolumni za Your Tango.

Burns je oduvijek bio mišljenja da, kao muškarac, ne može shvatiti fizički i emocionalni teret trudnoće i da je njegova uloga da sjedi, pruža partnerici podršku i šuti.

"Mislim da ta strategija funkcionira, ali nisam bio spreman koliko će to što šutim utjecati na mene nakon što mi žena rodi. Odjednom se zateknete kako plačete, a ne znate zašto", podijelio je.

"Mojoj ženi je bilo gore nego meni, ali to ne znači da mi nije bilo teško"

Kad su njegova supruga i kći došle iz bolnice, uhvatila ga je panika, ali nije o tome govorio jer je smatrao da je fokus na njegovoj partnerici koja je devet mjeseci bila trudna i koja je, na kraju, rodila carskim rezom, prenosi Index.

"Zašili su je, predali joj dijete i očekivali da će znati kako ga hraniti i brinuti se za njega. To je puno za bilo koga. Nema sumnje - mojoj ženi je bilo gore nego meni, ali to ne znači da mi nije bilo teško. Ali bilo me sram dati nekome do znanja da trebam pomoć", kaže.

Postporođajna depresija može biti bolno stvarna i za muškarce. Burns je to shvatio kad je prvi put večer proveo sam s bebom. Nagovorio je suprugu da izađe s prijateljima na nekoliko sati.

"Mislio sam da će meni i kćeri dobro doći malo vremena nasamo. Žena je otišla, a moja kći je počela plakati. Inače je rijetko plakala, ali te večeri je nisam mogao umiriti tri sata. Bio sam izvan sebe. Nisam želio zvati suprugu, htio sam da se zabavi i mislio sam da se moram izboriti s uplakanom kćeri. Kad me žena nazvala, čula je paniku u mom glasu i pitala me je li sve u redu. Pukao mi je glas i zamolio sam je da dođe što prije. Čim je ušla u stan, dijete je prestalo plakati. Počela se smijati i gugutati. Bez riječi sam je predao njezinoj mami", prisjetio se.

"To se ne događa samo ženama. U redu je priznati da se ne osjećate dobro"

Burns je nakon toga otišao u spavaću sobu, zaključao se, legao u krevet i plakao 30 minuta. Kad je izašao iz sobe, sa suprugom je prvi put razgovarao o postporođajnoj depresiji.

"Moji simptomi su bili daleko podnošljiviji u usporedbi s nekim pričama koje sam čuo. S vremenom sam se osjećao sve ugodnije u ulozi oca. Srećom, partnerica mi je bila podrška. Danas znam koliko je važno da muškarci razgovaraju o postporođajnoj depresiji. To se ne događa samo ženama. U redu je priznati da se ne osjećate dobro, čak i kada znate da je vašem partneru gore. Muškarci - nemojte se bojati govoriti o tjeskobi i emocijama nakon rođenja djeteta. Najzdravija stvar koju možete učiniti za sve je iznijeti svoje osjećaje na vidjelo i pustiti ljude oko sebe da vam pomognu, čak i ako doje i mijenjaju pelene dok to rade", zaključio je.