Djeci treba zadovoljna i ispunjena majka, ne ona koja se, eto, žrtvovala. Majka koja je zadovoljna samom sobom bit će bolji uzor svojoj djeci od majki koja vječno kuka kako ona drži tri kuta kuće, sprema i kuha, dok su djeca ovakva il onakva, u najmanju ruku nezahvalna, piše Zadovoljna.hr.

A za što to djeca trebaju zahvaliti majci? Što to točno oni njoj duguju? Pa nije majka banka di su se zadužili da bi vraćali dugove. Majka ih je rodila zbog sebe, zbog svoje želje da postane majka, ne jer su je djeca to tražila.

Naravno da je lijepo kad majka brine o djeci, kuha im i čita priča, odgaja ih da budu dobri ljudi. One majke koje zanemaruju svoju djecu neću ovdje ni spominjati jer takve ni ne čitaju ovakve tekstove, već negdje loču il trče za karijerama i tko zna čim još. Nije zanemarivanje samo fizičkog karaktera, zanemarivanje je i kad tuđe ruke iz dana u dana grle dijete kad vas ono treba dok vi ostajete prekasno na poslu. "Ali ja to radim radi djece!" pravdat će se te majke, jednako i one koje su odlučile ne raditi uopće da bi se posvetile samo djeci.

Dovoljno dobra majka je po meni najbolji tip majke. Prvi put sam za taj termin čula online od američke pedijatrice D. W. Winnicott, koja ga je opisala ovako:

Dovoljno dobra majka je ona koja se aktivno prilagođava potrebama djeteta i polagano kako dijete odrasta smanjuje količinu prilagođavanja kako bi dijete razvilo sposobnost vlastite prilagodbe i naučilo se nositi s frustracijama.

Dovoljno dobro roditeljstvo znači da ste empatični, topli i osjetljivi prema bebi, ali uvažava da nije moguće stalno biti empatičan, dostupan u baš svakom trenu. Ne trebam skakati na baš sve i odmah, ne treba zanemarivati svoje potrebe samo kako bih djetetu ugodila, ali treba biti tu za svoje dijete kad me ono zaista treba.

Dovoljno dobra majka nije savršena, u baš nijednom pogledu. Ona zna skuhati, ali isto tako i proglasiti "dan za pizzu" jer joj se taj dan ne kuha. Ona radi, ali zna di je dom prije nego što padne noć. Zna prekinuti poslovni razgovor kad treba djetetu, ali zna reći i djetetu da pričeka dok ona razgovara. Ne mora dijete uvijek biti prvo ili posljednje, jer život je najčešće cijeli spektar pozicija i dobro je da prođe sve te korake u obitelji.

Dovoljno dobra majka možda će i poviknuti, ali znat će se ispričati. Ona zaplače pred djetetom, ne skriva da je boli. Tako uči djecu da je život realan i ponekad ne predivan.

Dovoljno dobra majka nekad je ljuta. Ali ne kuka ne po cijele dane i ne trača sve i svakog, tražeći krivca uvijek u nekom drugom. Ne pita "zašto si dobio jedinicu?" svisoka nego da razumije i pomogne djetetu, a kad se pojavi četvorka umjesto petice radije se ugrize za usne nego da pita "A koliko je dobio Ivan?"

Dovoljno dobra majka nekad će u vrtić doći zadnja od svih drugih roditelja. Ali će djetetu dati do znanja da je za njega tu uvijek.

Svijet je pun majki žrtava i izjava koje nabijaju grižnju savjest s obje strane medalje: i onih koje su se odrekle karijere i onih koje nema šanse da zanemare karijeru.

Koji god put odabrale, znajte da ste same odlučile roditi djecu i da nije na njima da vas dižu u nebesa i žive prema vašim očekivanjima. Ni previše ni premalo vremena s djetetom nije zdravo za dijete jer ga u oba scenarija. Dovoljno dobra majka radit će dovoljno, igrat se dovoljno i grlit će dovoljno.

Ne moramo živjeti s vječnim strahom "jesam li dovoljno dobra majka?" jer strah ne rađa zadovoljne ljude, samo uplašene. A ako se već to pitate, odgovor vam može dati samo vaše dijete jednom kad odraste.