Što se tiče utvrđivanja moguće stegovne odgovornosti, iz Upravnog suda su odgovorili kako je za to prošao rok. Pojašnjavaju kako se prema Zakonu o Državnom sudbenom vijeću postupak ne smije pokrenuti nakon jedne godine od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, odnosno tri godine od počinjenoga stegovnog djela. Dakle, čak i ako je Čović tada počinio povredu navedenog zakona pravno gledano Sud mu ne može ništa, piše Faktograf.

Nisu ni razmatrali je li sudac Rimac dojavio presudu unaprijed

Doduše, zanimljivo je kako su se pri obrazloženju Faktografu s tog suda pozvali na odredbe članka 62. stavka 1. i 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću koje je sudac Čović eventualno mogao prekršiti. Ta dva stavka odnose se na neuredno obnašanje sudačke dužnosti te ne postupanje po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Kako je vidljivo iz poruka koje je taj sudac razmjenjivao s Rimac 2018. godine ta dva članka uopće nisu relevantna. Naime, kako smo ranije objavili, poruke pokazuju kako se 11 dana prije objave nepravomoćne presude Upravnog suda oko odluke Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa na koju se Rimac žalila, ona sastala s Čovićem. Taj isti dan tadašnja državna tajnica javila je tadašnjoj direktorici Večernjeg lista Andrei Borošić kako je sud poništio odluku Povjerenstva. Potom idućih dana s njome komunicira tko će od novinara raditi tu priču.

Prema tome, bilo bi logično da je Upravni sud u Splitu preispitivao stegovnu odgovornost Čovića po stavcima 4., 5., i 6. tog članka Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Te točke se odnose na izazivanje poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti, povrede službene tajne u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti te nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način. No, čak i da jesu, očito je da je za sve to prošao rok. Štoviše, prema navedenom zakonu Čović je već i blizu odredbe koja propisuje da nakon šest godina čak nastupa i zastara za moguće počinjenje stegovnog dijela.

‘Protiv Rimac tada nije bila pokrenuta istraga’

S Upravnog suda u Splitu su nam odgovorili kako nisu pronašli niti elemente počinjenja povrede Kodeksa sudačke etike. “Komunikacija i sastajanje suca Silvia Čovića kao predsjednika suda i Josipe Pleslić (prije Rimac) kao državne tajnice, ne ukazuje na ponašanje protivno etičkim normama propisanih Kodeksom sudačke etike jer iz tada dostupnih informacija javnosti protiv iste u to vrijeme nije bila pokrenuta istraga ili kazneni postupak”, tvrdi nam predsjednica tog suda.

Kako bi pojačali argumentaciju, sa Suda nam dalje navode isto što nam je u odgovoru Faktografu napisao i sam sudac Čović. Naime, tvrde kako je tadašnja odluka Upravnog suda u Splitu u korist Josipe Rimac kasnije potvrđena i presudom Visokog upravnog suda te potom i odlukom Vrhovnog suda iz 2019. godine. Taj sud je tada odbio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda u tom slučaju.

Kako smo ranije pisali, Rimac je bila nezadovoljna odlukom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz travnja 2018. godine kojom je kažnjena zbog netočnog popunjavanja imovinske kartice te ju je željela osporiti na Upravnom sudu u Splitu. Rimac je navela da u Kninu ima samo kuću i okućnicu, ali je Povjerenstvo otkrilo da je riječ o etažiranom vlasništvu, odnosno da je na istoj adresi njezin tadašnji suprug od države na dar dobio tri zasebna stana te ih je ona u imovinskoj kartici morala navesti kao zasebne i navesti njihovu vrijednost.

Očitovanje zatražili tek nakon upita Faktografa

Zaključno, to što se 2018. godine tadašnji predsjednik Upravnog suda dopisivao s Rimac (pri čemu su raspravljali o njenom predmetu koji je tada bio na tom sudu) i sastajao s njom (nakon čega je ona odjednom doznala odluku suda pa čak i datum presude), Upravnom sudu u Splitu očito nije bilo dovoljno da zaključi kako je povrijedio Kodeks sudačke etike. Pritom naglašavamo da je taj sud očitovanje od Čovića, koji i dalje radi tamo, zatražio tek nakon našeg upita.

Podsjećamo i kako je Faktografu predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, odgovorio kako će “pričekati kako će u konkretnom predmetu postupiti predsjednici nižih sudova” te se, ovisno o utvrđenim činjenicama, odlučiti za daljnje korake. Budući da se Upravni sud u Splitu očitovao kako u postupanju suca Silvia Čovića nije bilo nikakve stegovne odgovornosti niti povrede Kodeksa sudačke etike, za očekivati je i da će isto zaključiti i Dobronić. Faktograf je Vrhovnom sudu ipak proslijedio zaključak Upravnog suda u Splitu s upitom hoće li biti daljnjeg postupanja s njihove strane. Odgovor ćemo objaviti kada ga dobijemo.

Čović je za Faktograf ranije tvrdio kako se ne može sjetiti je li se 26. listopada susreo s Rimac u Zagrebu i o čemu su pričali jer je prošlo gotovo pet i pol godina i da je njihova komunikacija bila “determinirana prirodom posla koji su tada obavljali”. Je li tome bilo tako prepuštamo čitateljima da sami procijene. Pritom Čović nije negirao prepisku s Rimac te nam je napisao kako je “prilično uvjeren i siguran” da nije točna konstrukcija koja bi proizlazila iz naših upita da je o pozitivnom ishodu konkretnog upravnog spora na ikakav način obavijestio ondašnju državnu tajnicu Rimac ili da joj je ranije, ili prije njezine zakonite otpreme sa suda, dostavio presudu u tom predmetu, piše Faktograf.