- Boksom sam se počeo baviti prije nekih 12 godina. Moja prva ljubav je bio nogomet, kojeg sam trenirao u HNK Šibenik. Taj san je prekinut zbog ozljede kad sam imao 12 godina i tad počinju moji problemi. Ti problemi su me učinili čovjekom kakav sam danas i osnažili za život - kaže u uvodu šibenski boksač.

Imao je ozljedu koljena, nakon koje se maksimalno trudio vratiti nogometu, jer se vidio u tom sportu, prije svega kao igrač svog Šibenika, za kojeg i danas navija. Pokušaji su bili uzaludni, a prognoze loše. Sa 15 godina dobio je informaciju da ima deformitet desne noge, koja je bila kraća 15 centimetara. Bedrena kost se iskrivila, a tu nogu je Stipe jedva koristio. Teško mu je bilo proći i 100 metara, noga se punila sukrvicom.

- Tada sam shvatio tko su ljudi, mobitel mi nije zvonio. Imao sam samo svoju obitelj. Nakon dijagnoze, zaključak je bio da se neću moći baviti bilo kojim sportom te da ću do 18. godine šetati uz pomoć štaka ili kolica i biti invalid. Nisam odustao ni klonuo duhom, već nastavio tražiti rješenje i trenirati, u teretani VIR pokojnog Vedrana Jakšića, mog prijatelja kojeg jako cijenim.

Kroz dvije godine, uz treniranje i bol, skoliozu zbog disbalansa i psihološke probleme zbog onoga što je prolazio, dolazi do Poliklinike Nemec u Matuljima.

- Doktor Nemec je uzeo papire, prelistao ih i rasparao. Prepoznao je da je moj slučaj rijedak, napravili smo nove preglede te mi je obećao i ozdravljenje i bavljenje sportom. Operaciju su platili moji roditelji. Užasavajuće je bilo slušati da će se bedrena kost pilati i postavljati pločica, ali vjerovao sam tom čovjeku. Kost je stavljena u pravi položaj i vraćena dužina noge - nastavlja Verović, koji je nakon toga godinu dana bio na štakama. Cilj je postignut, no patela koljena još nije bila u ležištu pa je uslijedila nova (uspješna) operacija. - Zahvaljujem se doktoru Nemecu što me vratio mojoj ljubavi - sportu.

Uslijedilo je daljnje treniranje u teretani i brzo dobivanje 20 kg mišićne mase, a zamalo i karijera u bodibildingu, kojim se bavio i njegov otac Jere, među prvima u gradu uz legendarnog Vedrana Jakšića. Inače, legendarni Dražen Petrović znao je doći kod Stipinog oca odraditi trening s utezima za potrebe košarke. Verović je trenirao prije ozljede i hrvanje kod Zvonka Eraka.

Ipak, brzo se zainteresirao za boks i počeo trenirati u Crnici, gdje je proveo nekih deset godina i upoznao braću Tomislava i Matu Rudana te Ivana Govića, s kojima je sparirao i puno naučio od njih. Paralelno, njegovi dugogodišnji prijatelji s kojima je trenirao bili su Branko Šobot, Mario Preskar, Stjepan Božić i Filip Palić.

Zbog razlika u pristupu sportu, neuzvraćenog poštovanja od strane trenera, dvostrukih mjerila i nedostatka pruženih prilika, ističe, razišao se s trenerom Joškom Sunarom te htio konačno ostvariti svoj puni boksački potencijal.

Slijedile su dvije godine improviziranog treninga, da bi u lipnju ove godine pristupio Bernd Boxingu, budući da je Bernd Bauer, prvi Nijemac s pobjedom u MGM Grand Garden Areni u Las Vegasu i juniorski prvak po IBF-u i IBO-u, otvorio tad dvoranu na Šubićevcu. Upoznao je i njegove sinove: Leon Bauer je bio najmlađi juniorski prvak svijeta po IBF-u, a Alen je nova nada. Bernd Bauer i Tomislav Rudan će biti u njegovom kutu u petak.

To mu je sada bazična dvorana te konačno ima opet gdje trenirati u Šibeniku, gdje je i pomoćni trener. Odlučio se konačno baviti profesionalnim boksom. Trenirao je mjesec dana kod hrvatskog boksačkog asa Stjepana Božića, svog prijatelja. U pripremama za ovaj meč sudjelovao je i naš proslavljeni boksač Filip Palić. Došla je ponuda Zlatka Bajića, vlasnika Golden Fighta, a budući da u toj organizaciji nema klasičnog boksa, prihvatio je boks bez rukavica bez puno razmišljanja.

- Nije me zanimalo protiv koga se borim, već da se borim. Krajem kolovoza je dogovoren meč i kreće intenzivan trening, dva do tri puta dnevno. Uz dvoranu, ja radim prirodne treninge u šumi, trčanje, s kamenjem, na stijeni... To je bitno jer se rade pokreti koji su nam prirodni. Stručni trening mi je pokazao da sam još daleko od svog punog potencijala. Svi možemo biti bolja verzija sebe - objašnjava Stipe.

- Čast je nastupiti na Baldekinu, gdje je stasala naša legenda Dražen Petrović, pred svojim Funcutima, koji će mi dati snagu, naboj i motivaciju. Previše sam prošao da bih bio nervozan pred meč, osjećam potpuno odsustvo straha.

Golden Fight najavio je borbu protiv Tina Patrlja sa spomenom na nogometni susret Hajduk-Šibenik, budući da su oba borca veliki navijači svojih klubova. Protivnika drukčije gleda sam Verović:

- Ne smije biti podcjenjivanja protivnika, ali ni pravljenja mitologije od njega. Svi smo ljudi s dvije ruke i noge. Tetovaže, nadimci, reklame, Instagram, provokacije, to je sve nebitno u ringu. Mržnje nema; svatko tko je ušao u taj ring za mene je pobjednik. Ne opterećujem se njegovom neporaženošću, bitna mi je moja izvedba, da sam dao tristo posto. Ovaj sport je za hrabre, koji se ne premišljaju - kaže te opisuje kakvu borbu očekuje.

- Protivnik će držati distancu, zato što je duži i viši 8 centimetra. Ja ću se boriti u skladu s mojim nadimkom 'Pit Bull', idem naprijed i udaram bez kalkulacija.

U petak je njegova borba glavni događaj te je tako posljednja na programu. Tri ili četiri borbe prije počet će sa zagrijavanjem. Većini boraca je najteži dio biti u svlačionici prije izlaska u ring, no on tvrdi da jedva čeka i da neće biti nervoze ni straha.

Gore navedeni problemi, kaže Verović, naučili su ga cijeniti zdravlje, dobrotu i ljubav, nasuprot materijalizmu. Naglašava da se njegov tim iz Bauer Boxinga jednako posvećuje svim svojim članovima te ih ne kategorizira po tome koliko može od koga dobiti. U karijeri ide korak po korak, a nakon nje želja mu je otvoriti svoju dvoranu i trenirati mlade nade, ali i pružiti priliku onima kojima se ne pruža, ljudima slabijeg imovinskog stanja, hendikepiranim osobama i slično, a takvim privatnim treninzima se i sada bavi.

Slobodno vrijeme provodi uz svoju djevojku, praćenje sportova, uz svoje pse, s kojima u šumi lovi, u ribolovu i podvodnom ribolovu koji su mu relaksacija.

- Zahvaljujem se sponzorima, koji su dio moje sportske priče, treneru Baueru i svima koji su sudjelovali u pripremama, prijateljima Nikoli Janoševiću Nidži iz Vodica, Tomislavu Rudanu, Stjepanu Božiću, Branku Šobotu, Filipu Paliću, Mili Skoči, Željku Martinoviću Tarzanu, Ivanu Mikušu, Mati Škilji, poznatom fizioterapeutu Vinku Tranfiću iz Splita, koji mi je godinama sanirao ozljede. Hvala mojoj djevojci Ani, koja mi je velika podrška. Ocu najviše posvećujem ovu borbu, koji me učio sportskom načinu življenja, da me obitelj vidi u sportskom uspjehu. Uz Božju pomoć, sve je moguće - zaključio je naš boksač, za kojeg će Šibenčani navijati u noći ovoga petka.