Šibenski novinar Ivo Jakovljević, s dugogodišnjem stažem u Novom listu, ustupio nam je 'Veliki rječnik šibenskih riči' koje je godinama skupljao kako ne bi otišle u zaborav, a sadrži preko 2700 riječi i fraza!
Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.
O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske’.
Ustra – oštra britva za brijanje; ustre – ljuske s bile i plave ribe
Usukati se – ući u se
Ušporko – mi tako znamo kasti za prvu, radnu verziju nekog teksta, kojeg se onda popravi (gumicon i lovkon), pa prepiše učisto (peron i držalon)
Utrniti – ugasiti sviću, šteriku oli vatru
Utuviti (u glavu) – upantiti, naučiti zauvik; utuviti triba šta je dobro, a šta zlo, i šta je pravo, a šta krivo; tuviti se more na lipi, a more i na ružni način
Uvar - uhar, korist (a mi znamo kasti: svaki muvar magarcu za uvar)
Uvrgniti se – biti, karakteron, ka mater oli ka ćaća, oli ka koji još stariji u lozi; „Ma, na koga se to uvrga, a?“ – to se naš svit zna upitati kad čije dite nije ni na mater, ni na ćaća, nego je na samoga vraga
Uzbrig - uzbrdo
Užati reći – običavati kasti; užanca - običaj
Užgati (vatru) - upaliti drva, upiriti plamen
Užutiti – šufigati, pofrigati, dok (kapula ili šta bilo) ne požuti
V
Vaćale – dičja igra di jedan vaća, a ostali bižu, pa drugi put vaća oni kojeg u prvon điru uvati onaj koji je vaća
Vagir – dija kara za koji se takavalo drkljicu
Vajda - od turski fajda, korist
Valiža – kufer oli drveni sanduk za robu (kad bi se koja cura iz težačke i ribarske familije udala, tute bi stala sva nježina bjankarija i roba)
