Zlarinski župnik don Spomenko Bagarić otkrio nam je kako je sv. Fortunato 'postao Zlarinjanin', ali i koliko je rijetko da se u nekoj crkvi nalazi cijelo tijelo nekog sveca.

- Ovo je svakako jedan od najzanimljivijih detalja u crkvi jer rijetko koja u Dalmaciji, ali i Hrvatskoj generalno, ima cijelo tijelo jednog sveca. Većinom su tu relikvije. Ovo samo govori o tome koliko je Zlarin  u to doba bio bogato, ali i naseljeno mjesto. Zlarinjani se nisu bavili samo poljoprivredom i ribarstvom, već i trgovinom što je bilo moguće zbog specifične pozicije na srednjem Jadranu, a i blizine rijeke Krke. U Zlarinu je bio prekrcaj robe i ljudi, a djecu su slali na školovanje u europske zemlje pa je tako otok imao profesore, doktore, generale i svećenike. Tako je jedan od njih, kanonik Stjepan Makale dobio tijelo sv. Fortunata iz rimskih katakombi od pape Pija VI. On ga je opremio u blistavo odijelo, poklonio mu sablju i prsten, a priča kaže da je tijelo sv. Fortunata čuvao u svojoj kući dok nije s crkvom sklopio sporazum o vlasništvu – priča nam župnik.

Fortunato je bio časnik rimske vojske koji se obratio na kršćanstvo, a umro je mučeničkom smrću. Kad je došao na Zlarin isprva je, kao što je već spomenuto, bio u privatnom vlasništvu Juranića Makalinih. Ljudi su plaćali ulaz kako bi ga vidjeli, ali to je izazvalo manji sukob s biskupijom jer javno štovanje nije bilo potvrđeno. No, s nasljednicima su postigli dogovor o vlasništvu i tijelo se danas nalazi u jednom od sedam oltara u župnoj crkvi.

- Njegov dan obilježava se 23. travnja, a prije se tijelo vadilo i bila je velika procesija kroz mjesto. Danas te procesije, kad je išao i potpuni oprost, više nema, a tijelo se može sad vidjeti na njegov dan, Uskrs i Božić. To su nekako ti glavni datumi, a izvan toga samo za dvije prilike, zavjete kad je netko bolestan ili ima nekog bolesnog i za pomorce i sretan povratak kućama. Ovo drugo je bilo češće u starijim vremenima, danas je to manje-više za zdravlje – objašnjava nam don Bagarić.

Zanimljive su i dvije relikvije koje se tu nalaze, odnosno dvije posudice u kojima su svečeva krv i zub.

- Nemoćni i bolesni nisu mogli doći u crkvu pomoliti se sv. Fortunatu stoga su se te dvije relikvije nosile njima. Kad oni ne mogu svecu, svetac je dolazio njima- priča nam župnik.

Koliko je sveti Fortunato bitan Zlarinjanima govori i činjenica da su na otoku imena Fortunato i Fortunata, kao i izvedenice Nata ili Srećko, dosta česta. I ne samo na Zlarinu već i u Zablaću koje je bilo pod župom Zlarin.

Tijelo sv. Fortunata zanimljivo je i turistima koji su upoznati s pričom, a često dođu i s vodičima. Osim ovoga, uz crkvu izgrađenu u 18. stoljeću se veže i još jedna zanimljiva priča koja se odnosi na izvor slatke vode koji se nalazi odmah ispod glavnog oltara.

- Da, legenda kaže da je ispod oltara vruljak, voda je išla ispod crkve ispred koje se nalazi bunar. Tu vodu su koristili za piće sve do 1978. kad je voda došla na Zlarin. Danas je taj bunar zatvoren i tu stoji kao uspomena – pojasnio nam je don Bagarić.